Kırkpınar

Izvor: Wikipedija
Kırkpınar hrvački festival
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Kırkpınar hrvački festival
Turska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika, Azija i Pacifik
Godina upisa: 2010.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00386

Kırkpınar je festival nauljenog hrvanja (turski: yagli gures) koji se svake godine održava u Edirneu u Turskoj. Kao jedno od najstarijih kontinuiranih sportskih natjecanja na svijetu, započeto 1362. god., upisan je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2010. godine.[1] Igre su otkazane samo oko 70 puta, a izvorno mjesto održavanja je udaljeno nekih 35 km od današnjeg mjesta. Godine 1924. festival se preselio na današnje mjesto održavanja nakon Balkanskog rata.

Mladi hrvači tijekom Kirkpinara u Edirneu 2006. god.

Na tisuće natjecatelja iz različitih dobnih skupina, kultura i regija putuju svake godine da bi vidjeli kako se pehlivani (perzijski: پهلوان‎, što znači „heroj” ili „prvak”) bore za Kırkpınarski zlatni pojas i titulu glavnog pehlivana. Svaki festival pokreće njegov zaštitnik, Kırkpınar Aga, a svečanosti sadrže četrdeset bendova s davul bubnjevima i zurna šalmajima (vrste puhačkog glazbala). Zlatni remen se nosi kroz grad u procesiji, nakon čega slijedi molitva u džamiji Selimiji. Hrvačke borbe se obično održavaju u tzv. „muškom polju”. Majstor ceremonije predstavlja pehlivane publici, recitirajući u stihovima njihova imena, naslove i vještine. Nadalje, prije vježbi zagrijavanja i pozdrava uljari posipaju hrvače maslinovim uljem, uz asistenciju nositelja ručnika. Svaki hrvač nosi kıspet, debele hlače od bivolske kože. Kako se hrvanje odvija, bubnjarski i šalmaj bendovi sviraju tradicionalni repertoar festivala. Kırkpınar festival je otvoren za ljude iz svih kultura, regija i dobnih skupina, bez diskriminacije između religije, jezika ili rase.

Za razliku od olimpijskog hrvanja, uljeno hrvanje se može osvojiti postizanjem učinkovitog držanja za kisbet. Dakle, pehlivan nastoji kontrolirati svog protivnika stavljajući mu ruku kroz rub kisbeta. Pobjeda ovim potezom se zove Paca Kazik. Izvorno, mečevi su trajali do pobjede danima dok jedan od hrvača ne bi uspostavio svoju superiornost, ali je 1975. god. trajanje meča ograničeno na 40 minuta za baspehlivane (glavni hrvači) i 30 minuta za kategorije pehlivan. Ako nema pobjednika, meč se nastavlja još 15 minuta ili 10 minuta za kategorije pehlivan, gdje rezultati bodovanja određuju pobjednika.

Svi pehlivani su završili obuku na tradicionalni način prijenosa s majstora na vježbenika u vjerskim tekijama (tekke تکیه). Pehlivani se smatraju za primjerne figure u društvu s atributima kao što su velikodušnost, poštenje, uz osobito poštovanje i pridržavanje tradicije i običaja.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kırkpınar
  1. ↑ a b [1] na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2014.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Svjetska baština u Turskoj
Europa
Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.)
Turska zastava
Azija
Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.) ● Arheološki lokalitet Arslantepe (2021.) • Gordion (2023.)
Mješovita baština (2)
Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.)
Nematerijalna svjetska baština (20)
Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća1) (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.)
1) S Makedonijom 2) S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kırkpınar&oldid=6856820"