KUFER

KUFER (kratica od Kazališna udruga frustriranih redatelja) postoji od 2001. godine. Osnovale su je redateljice Dora Ruždjak i Franka Perković, s ciljem promoviranja mladih kazališnih umjetnika.

Razlog osnivanju nalazile su u činjenici kako deseci glumaca i redatelja nakon završene Akademije dramske umjetnosti nemaju mogućnost realiziranja projekata koji bi im omogućili daljnji kreativni razvoj, već su prisiljeni na brojne kompromise kako bi donekle osigurali svoju kazališnu (a i životnu) egzistenciju. Stoga je udruga zamišljena kao platforma mladih umjetnika koja nastoji pružiti priliku da se okupe, vođeni estetskim i/ili generacijskim kazališnim motivima, te da istraže svoje kreativne potencije u gotovo laboratorijskim uvjetima. Uz minimalnu financijsku potporu KUFER nudi neograničeno vrijeme pripreme predstava (neki projekti pripremani su više od godinu dana) te, što se čini izuzetno važno, pravo mladim ljudima na pogrešku. To znači da prioritetom ne smatraju krajnji rezultat – predstavu, već proces rada. Estetski dometi projekata iz tog su razloga vrlo raznoliki, no svi su im projekti jednako važni, jer im je zajednički motiv i cilj istraživanje kazališnih vokacija i mogućnosti jedne nove generacije. Iako upravo ta generacija glumaca i redatelja čini supstancu budućeg hrvatskog glumišta, oprezne kazališne institucije nisu je spremne same provjeriti i podržati, već čekaju da se, negdje, slučajno, sami od sebe, iskristaliziraju "novi talenti".

Od 2001. do 2003. godine, KUFER koristi prostor velike dvorane bivše tvornice "Jedinstvo". 2004. godine voljom gradskih vlasti, taj je prostor pripao klubu "Močvara", pa su dovedeni u nezavidan položaj beskućnika. Budući da su im predstave izrazito nekomercijalnog karaktera, te da od prodaje ulaznica nisu u mogućnosti plaćati najam dvorane za igranje, opstanak ove družine bio je vrlo upitan. Ipak, od prosinca 2005. dobivaju privremeni smještaj i to u Zagrebačkom kazalištu mladih. No, početkom 2007. i predstavom Smrtoples ponovno započinju svoje neovisno putovanje po scenama različitih klubova, kazališnih dvorana...

Od 2001. do 2012. godine kroz KUFER-ove projekte prošlo je stotinjak uglavnom mladih glumaca, plesača i redatelja, te je producirano čak 25 kazališnih predstava koje su osvojile niz nagrada gostujući na gotovo svim domaćim i mnogim stranim festivalima. Izdvajaju se nagrade za predstavu Jutro Maria Kovača na Europskom festivalu ženskog kazališta u Finskoj u lipnju 2005. nagrada Marul za najbolju predstavu festivala koju je dobila Recesi i ja Olje Lozice na 21. Marulićevim danima, gostovanja na Festivalu Bunte Buhne u Stuttgartu, XII. Bienalu mladih umjetnika u Napulju, Mercosur festivalu u Argentini itd... U ovom razdoblju svoje prve režije imali su gotovo svi kasnije najetabliraniji hrvatski kazališni redatelji kao što su Oliver Frljić, Anica Tomić, Dario Harjaček, Renata Carola Gatica i Miran Kurspahić. Najčešće je pak režirao Mario Kovač, a među glumcima se sa najviše projekata ističu Ivana Krizmanić, Dean Krivačić i Zrinka Kušević.