Kaboga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Obiteljski grb Kabužića

Kaboga (Caboga, Kabožić, Kabužić), dubrovačka plemićka obitelj koja se u vrelima pojavljuje od 13. stoljeća.[1]

Spominje se u dokumentima od XIII. st., kada su mnogi njezini predstavnici sudjelovali u upravi grada i Republike. Prvi su poznati članovi obitelji Juraj (Đuro, u. prije 1282) te njegovi sinovi Ivan, Miho, Marin i Vlaho, rodonačelnici triju grana te obitelji. Pripadnici sljedećega naraštaja, osobito Marinova grana obitelji, isticali su se u javnom životu grada, obnašali istaknute dužnosti te bili članovi Vijeća umoljenih i Maloga vijeća. Potomci Vlaha Jurjeva u XIV–XV. st. uspješno su se uključili u trgovinu žitom. Grana obitelji potekla od Mihe tek je u XV. st. došla do izražaja, kada su se sinovi Ivana (Điva) Junijeva, Nikola i Luka, uključili u trgovinu. Njihove poslovne knjige najstariji su sačuvani dokumenti te vrste u Dubrovniku i danas se čuvaju u tamošnjem Državnom arhivu pod naslovom Trgovačka knjiga Nikole i Luke Kaboge iz 1426 (Libro di negocio di Nicolo e Luca Caboga 1426) i Poslovna knjiga trgovačkoga društva Nikole i Luke Kaboge koja započinje s godinama 14371438 (Giornale del Libro della Compagnia di Nicolo e Lucha de Chaboga et comenca nell’anno 1437–1438). U XVI. st. djelovao je Euzebije (u. 1594), prior benediktinskoga samostana na Mljetu te pisac izgubljene povijesti Dubrovnika na latinskom jeziku. U istome stoljeću bio je utjecajan crkveni pravnik i pjesnik → Marin, a u XVII. st. istaknuo se diplomat → Marojica. God. 1817. obitelji je potvrđeno austrijsko plemstvo, a 1833. braća Bernard (general topništva) i Vlaho Filip stekli su grofovski naslov. Od kraja XIX. st. matične knjige Dubrovnika više ne bilježe članove ove obitelji.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 78.

Literatura[uredi VE | uredi]


P history.svg Nedovršeni članak Kaboga koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.