Kapucini

Ovo je glavno značenje pojma Kapucini. Za druga značenja, pogledajte kapucini (majmuni).

Kip oca Leopolda, hrvatskog kapucina i sveca u Kapucinskoj crkvi u Rijeci

Kapucini su rimokatolički crkveni red. Danas su prisutni u 104 zemlje svijeta. Ukupan broj članova Reda oko 11.000. Službu generalnog ministra Reda obnaša fra Mauro Jöhri iz Švicarske.

1991. je bilo u svijetu 11.699 redovnika franjevaca kapucina.

Povijest zajednice

Franjevci kapucini ili Red manje braće kapucina (latinski: Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum, kratica: OFMCap), nastali su 1525. Osnivači Reda, Matteo da Bascio, Raffaele i Ludovico da Fossombrone, su iznova željeli obnoviti ideale koje je živio Franjo Asiški, (a to su: a) život materijalnog siromaštva; b) putujuće propovijedanje; c) jednostavan način odijevanja). Kao novi i Franjevački red priznaje ih papa Klement VII. 1528., bulom Religionis zelus, a svoju samostalnost i poglavare (generalnog ministra) dobivaju tek 1619. (do tada su bili ovisni o konventualcima). Do 1574. razvijaju se, zbog papine odluke, samo u granicama Italije. Papa Grgur XIII., ukida tu zabranu, pa se kao misionari i putujući propovjednici brzo šire po svijetu (Danas su prisutni u 103 zemlje svijeta s ukupno 11.000 članova). U Crkvi su se istakli oko katoličke obnove poslije Tridentskog sabora (uz isusovce, upravo su kapucini bili glavni nositelji protureformacije). Na apostolsko-pastoralnom planu, od samih početaka, kapucine krasi pučko propovijedanje (od 1743. vrše službu «papinskih propovjednika»); blizina puku (zbog čega su prozvani «pučkim fratrima»); širenje raznih pobožnosti (najpoznatija 40-satno klanjanje pred Presvetim); snažna misionarska djelatnost; uvođenje u kontemplativnu molitvu. U nekim povijesnim razdobljima su se na herojski način istakli u njegovanju bolesnika za vrijeme velikih epidemija: kuge, kolere, poplava, ratova. Za tu nesebičnu ljubav i požrtvovnost trajni spomenik im je podigao A. Manzoni (roman Zaručnici). Vodili su i brojne diplomatske misije po nalogu Pape, a pratili su i kršćansku vojsku na bojnim poljima. Zapaženu ulogu su ostavili i na području znanosti, kako onih svetih tako i prirodnih i svjetovnih najrazličitije vrste.

Kapucinski sveci i blaženici

• Sveti Leopold Bogdan Mandić
• Sveti Pio iz Pietrelcine
• Sveti Lovro Brindiški
• Sveti Josip Leoniški
• Sveti Bernard iz Corleonea
• Sveti Konrad iz Parzhama
• Sveti Fidel(is) Sigmaringenski, mučenik
• Sveti Feliks Kantalicijski
• Sveti Feliks iz Nikozije
• Sveti Krišpin iz Viterba
• Sveti Serafin iz Montegranara
• Sveti Franjo Marija Kamporosijski
• Sveti Ignacije iz Santhia
• Blaženi Honorat Kozminski
• Blaženi Didak Josip iz Cadiza
• Blaženi Benedikt iz Urbina
• Blaženi Jakov iz Ghazira
• Blaženi Leopold iz Alpandeire
• Blaženi Josip Tous Y Soler iz Igualada
• Blaženi Nikola iz Gesturija
• Blaženi Anicet Koplinski i drugovi, mučenici
• Blaženi Andrija Hijacint Longhin, biskup
• Blaženi Agatanđao i Kasijan, mučenici
• Blaženi Marko iz Aviana
• Blaženi Bernard iz Offide
• Blaženi Ivan Alojzije, Protazije i Sebastijan, mučenici
• Blaženi Apolinar iz Posata, mučenik
• Blaženi Aurelije iz Vinalesa i drugovi, mučenici
• Blaženi Inocent iz Berza
• Blaženi Anđeo iz Acrija]]

Kapucinske sestre klarise:

• Sveta Veronika Giuliani, djevica
• Blažena Florica Cevoli
• Blažena Marija Magdalena Martinengo, djevica
• Blažena Marija Terezija Kowalska, djevica i mučenica

Kapucini u Hrvatskoj

U hrvatske krajeve dolaze u 17. stoljeću. Prvi samostan grade u Rijeci (1610.), a nakon toga slijede: Zagreb (1618.), Herceg Novi (1688.), Split (1691.), Varaždin (1699.), Osijek (1703.), Karlobag (1710.), Beograd (1718.) Do 1783. hrvatski samostani pripadaju Štajerskoj provinciji. Te godine osniva se Hrvatsko-primorska kustodija, koja 1847. postaje Provincijom. Njezini samostani se 1921. združuju s onima u Sloveniji u „Ilirsku provinciju“. Kada je ona ukinuta 1967., osnovan je hrvatski komesarijat (povjerenstvo) koji se zadržao do 1974. kada je uzdignut na rang Provincije.

Danas Provincija broji 8 samostana, i to: Zagreb – sv. Mihael i sv. Leopold; Varaždin; Osijek; Rijeka; Karlobag; Split-Gospa od Pojišana i Dubrovnik-Gospa od Milosrđa-pomoračko zavjetno svetište i samostan). Od hrvatskih kapucina posebno su poznati: Mihael Anđeo Božidarević, general Reda; Marin iz Senja, apostolski misionar Like i Krbave; Štefan Zagrebec, pučki propovjednik (napisao djelo u 5. svezaka „Hrana duhovna“); Angelik Juraj Bedenik, misionar i biskup u Indiji; Robert Antun Menini, misionar i biskup u Bugarskoj; Bernardin Nikola Škrivanić, širitelj katoličkog tiska i marijanske (Lurdske) pobožnosti; Anzelmo Canjuga, crkveni glazbenik; Tomislav J. Šagi-Bunić, Hadrijan Borak i Zdenko T. Tenšek, vrsni teolozi i filozofi.

Ipak, najsvjetliji lik kapucina s hrvattskih prostora, koji je ujedno i zaštitnik Provincije, jest sveti Leopold Bogdan Mandić iz Herceg-Novog. Tijekom povijesti braća uglavnom vrše tradicionalni franjevačko-kapucinski apostolat: ispovijedanje, propovijedanje, katekizacija, pučke misije, rad u bolnicama (Varaždin, Zagreb, Split, Rijeka), u zatvorima (Osijek).

Djelatnost Provincije danas je uglavnom vezana uz župni pastoral, ali se nastoje razvijati i tipično franjevačko-kapucinske djelatnosti: pučke misije i pobožnosti, vođenje duhovnih vježbi i obnova, ispovijedanje, propovijedanje, rad s ministrantima, s članovima FSR-a i Frame, duhovna skrb za bolesnike, stare i nemoćne. Novonastala društveno-politička situacija otvorila je i mogućnosti bavljenja nekim novijim i drugačijim apostolsko-pastoralnim aktivnostima i potrebama Crkve. Tako su neka braća, kao uostalom i svi drugi svećenici i/ili redovnici, angažirani oko predavanja vjeronauka u školama. Uz to, neki se bave i tipično znanstvenim radom poučavajući na teološkom fakultetu i baveći se znanstvenim radom. Kapucini su danas češće nazočni i u sredstvima javnog priopćavanja (tisak, radio, TV), a i sami izdaju nekoliko glasila, uglavnom župnih („Duh zajedništva“ u Zagrebu, „Božji narod“ u Varaždinu), od kojih je ipak najpoznatiji „Ljudima prijatelj“, posvećen propagandi i štovanju sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Kapucinski samostan u Varaždinu je poznat po bogatom arhivu.

Istaknuti hrvatski kapucini

• Mihael Anđeo Bož(i)darević, general Reda
• Angelik Juraj Bedenik, biskup i misionar
• Marin iz Senja, misionar
• Bernardin Nikola Škrivanić
• Robert Antun Menini, biskup i misionar
• Augustin Dragan Dujmušić, pjesnik
• Stjepan Zagrebec (Marković), pisac
• Hadrijan Franjo Borak, profesor i filozof
• Tomislav Janko Šagi Bunić, profesor
• Zdenko Tomislav Tenšek, profesor
• Pavao Ivakić, mučenik
• Anzelmo Franjo Canjuga, glazbenik
• Sluga Božji Ante Josip Tomičić

Kapucini i hrvatski jezik

Radovi redovnika kapucina imali su značaj i u potvrdi postojanja hrvatskog jezika na ovim prostorima, i to pod njegovim imenom.

Primjerice, u tom pravcu je i rad o. Mikelanđela Bnecianina "Bogoglivbna razmisgliania svarhv muke Issukarstoue i pet ran gnegouih / navcena i pripovidana od postouanmoga Otcia Fra Mikel Angela Bnecianina male Bratie ; haruaskim iazikom tumacena od iednoga nedostoinoga slughe Issukarstoua." iz 1641. godine, tiskano u Mlecima.

Kapucinski doprinosi

Napitak kapućino je dobio ime po kapucinima.

Vidi još

• crkva Gospe Lurdske u Rijeci
• kapućino

Vanjske poveznice

• Kapucini u Hrvatskoj, Službena stranica kapucina u Hrvatskoj
• Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum, službena stranica Reda
• OFM Capuchin Superiors/Bishops, Generalni ministri i biskupi Reda
• Capuchin Friars Minor iz Katoličke enciklopedije (na engleskom)