Karakačani

Karakačani (Sarakačani) jesu pastirski narod u području Bugarske (Stara Planina), Grčke i Makedonije. Danas ih je u Bugarskoj preostalo između 5000 i 15 000, poglavito u području Slivena. Na području Grčke žive u znatnom broju.

Tradicionalni život Karakačana uništen je za vrijeme komunističkog režima. Posjedovali su velika stada konja i ovaca, poznata je kratkorepa karakačanska ovca crna runa koja se danas nalazi na pragu izumiranja i koju su nekada vjerojatno uzgajali i Kucovlasi na područjima Balkanskog poluotoka. Od mlijeka ove ovce Karakačani su proizvodili poznati kačkavalj, manur i beli mekani sir, a smatra se da su oni i prenijeli tehniku proizvodnje kačkavalja pastirima sa Stare Planine.

Druga poznata životinja koju su Karakačani držali bio je karakačanski pas, ovčar, s kojim su svoja stada gonili tijekom ljeta na Staru planinu. Zime su provodili u mediteranskoj Tračkoj i južnim obalama Crnog mora. Karakačani Bugarske i Grčke i danas se tradicionalno okupljaju na lokaciji Karandila u blizini Slivena.

Jezik[uredi | uredi kôd]

Karakačanski govore Sarakacanikom, sjevernim grčkim dijalektom s puno arhaičnih obilježja. Carsten Høeg drži da nema važnih tragova stranih riječi te da se strani elementi ne mogu naći u fonologiji ili gramatici. Ima nekoliko riječi povezanih s pastirskim načinom života koje potječu iz arumunjskog, ali one su rezultat nedavnih dodira i gospodarske ovisnosti dviju grupa jedne o drugoj.^[1] U Bugarskoj Karakačani rabe i bugarski i grčki. Imaju kompleksne ili drukčije identitete, kao Karakačani, ali i kao Grci kao i Bugari.^[2]^[3] U Bugarskoj obično svoj etnicitet označe kao bugarski i govore bugarskim u većini situacija.^[4]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Zenja Pimpireva.Karakacanite v Balgaria. Ot nomadstvo kam usednalost.Sofija,1995. /(Karakačani Bugarske. Od nomadskog do sjedilačkog života)/

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Kahl, Thede (2008). "Aromanian elements in Sarakatsan Greek". 16th Balkan and South Slavic Conference. 1–4 May 2008. Banff, Kanada. Austrian Academy of Sciences. https://www.ucalgary.ca/~omladeno/BalkanConference/Docs/0Kahl_abstract.doc
↑ Иван Еленков, Нова публичност: българските дебати 1998, Фондация Отворено общество, 1999, ISBN 9549828034, 123.
↑ The different representatives and generations of the partly assimilated , though still relatively isolated and blood - related , Karakachan community in Bulgaria today hesitate to choose between a Greek, Karakachan or Bulgarian identity. For more see: Aleksei Kalionski, Where the Souls Rest, National Ethnographic Institute and Museum, Bulgarian Academy of Sciences, 2001, ISBN 9549069621, p. 29.
↑ Gabriela Fatková Pilsen, Bulgarian Karakachans: Building a Narrative of Crisis, p. 343. in Cultures of Crisis in Southeast Europe: Part 2: LIT Verlag, Münster, 2017, ISBN 3643907915, pp. 343-361.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

(engl.) GTP Sarakatsanoi Folklore Museum u Seru
(grčki) Λαογραφικό Μουσείο Σαρακατσάνων
(engl.) American Historical Review Honor, Masculinity, and Ritual Knife Fighting in Nineteenth-Century Greece The American Historical Review, 105_2 The History Cooperative
(engl.) FYROM - History Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. srpnja 2008. (Wayback Machine) Macedonia From the Settlement of the Slavs to the Ottoman Empire

[1] Kahl, Thede (2008). "Aromanian elements in Sarakatsan Greek". 16th Balkan and South Slavic Conference. 1–4 May 2008. Banff, Kanada. Austrian Academy of Sciences. https://www.ucalgary.ca/~omladeno/BalkanConference/Docs/0Kahl_abstract.doc

[2] Иван Еленков, Нова публичност: българските дебати 1998, Фондация Отворено общество, 1999, ISBN 9549828034, 123.

[3] The different representatives and generations of the partly assimilated , though still relatively isolated and blood - related , Karakachan community in Bulgaria today hesitate to choose between a Greek, Karakachan or Bulgarian identity. For more see: Aleksei Kalionski, Where the Souls Rest, National Ethnographic Institute and Museum, Bulgarian Academy of Sciences, 2001, ISBN 9549069621, p. 29.

[4] Gabriela Fatková Pilsen, Bulgarian Karakachans: Building a Narrative of Crisis, p. 343. in Cultures of Crisis in Southeast Europe: Part 2: LIT Verlag, Münster, 2017, ISBN 3643907915, pp. 343-361.

[1]

[2]

[3]

[4]