Karavela

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Portugalska karavela. Ovo je model kakav se obično koristio u istraživanjima. Mogla je primiti oko 20 mornara.[1]

Karavela (portugalski: caravela) je mali, vrlo pokretljiv jedrenjak razvijen u Portugal u 15. stoljeću za istraživanja uzduž zapadne obale Afrike i Atlanskog oceana. Latinsko jedro joj je omogućavalo jedrenje uz vjetar. Najviše su ih koristili Portugalci u vrijeme velikih zemljopisnih otkrića tijekom 15. i 16. stoljeća.

Povijest[uredi VE | uredi]

Caravela Latina
Replika karavele Boa Esperança u Lagosu, Portugal

Sve do 15. stoljeća Europljani su bili ograničeni na priobalnu plovidbu u manjim i krhkijim plovilima sa samo jednim jarbolom i kvadratnim jedrom. Ova su plovila istiskivala od 50 do 200 tona i nisu mogla sigurno ploviti otvorenim oceanima gdje su puhali jaki vjetrovi i vladale jake morske struje.

Razvoj karavele, zasnovan na postojećim ribarskim brodovima, pomogao je Henrik Pomorac negdje oko 1450. godine i ubrzo su postale omiljeno plovolo portugalskih istraživača. Ime vjerojatno potječe od starije vrste plovola poznatog pod latinskim nazivom carabus ili grčkim καραβος, kasnije arabizirano u qārib, što ukazuje na dugotrajno poznavanje ovakvog načina gradnje.[2] Istisnine od 50 do 160 tona s jednim do tri jarbola opremljena latinskim jedrima bili su lakše upravljivi što je omogućilo jedrenje uz vjetar.

Pošto su bili manji brodovi manjega gaza, karavele su mogle ploviti u plićim obalnim vodama. S latinskim jedrima bile su iznimno pokretljive i mogle ploviti uz vjetar dok su s kvadratnim jedrima bile vrlo brze. Zbog svoje isplativosti, brzine, pokretljivosti i izdržljivosti smatrane su najboljim plovilima tog vremena. Ograničen prostor za teret i posadu bio im je glavna mana, ali to nije priječilo njihov uspjeh.

Istraživanja karavelama otvorila su Portugalcima i Španjolcima put začina. U samoj trgovini ubrzo su zamijenjen prostranijim i za trgovinu isplativijim navama. Karavele su bile jedna od ponajboljih vrsta brodova svoga vremena razvijenih na Pirenejskom poluotoku.

Konstrukcija[uredi VE | uredi]

Zbog sloje manje težine i zbog toga veće brzine bile su omiljene među mornarima. U početku su imale dva ili tri jarbola s latinskim jedrima dok su kasnije uglavnom imale četiri jarbola. U početku su karavele bile dugačke između 15 i 30 metara i istiskivale oko 50 tona, takvi brodovi vrlo velikog odnosa duljine prema širini, dobro upravljivi i brzi (za razliku od suvremenika tipa nava) imali su jedan nedostatak u količini tereta kojega su mogli prevesti. Krajem petnaestog stoljeća karavele su povremeno prilagođavane dodavanjem snasti i letnog jedra, kvadratnog glavnog jedra, ali bez karakinog visokog pramca ili krme. U ovakvim je brodovima Kristofor Kolumbo zaplovio na svoje poznato putovanje 1492.; Santa Maria bila je 100 tonska karaka (točnije nava) koja je bila zastavni brod, a Pinta i Niña su bile manje karavele od otprilike 15 do 20 metara duljine, široke oko 6 metara i istisnine između 60 i 75 tona.

Poznate karavele[uredi VE | uredi]

  • Prvo putovanje oko južnog ruba Afrike poduzeo je Bartolomeu Dias 1487./88. u karavelama São Cristóvão (zastavni brod) i São Pantaleão.

Referencije[uredi VE | uredi]

  1. Bilješka u Musée de la Marine.
  2. Sleeswyk, André W. (1998): "Carvel-planking and Carvel Ships in the North οf Europe", Archaeonautica, Vol. 14, str. 223.–228. (engl.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]