Karok Indijanci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Karok (Karuk, Cahroc).-Quoratean pleme sa srednjeg toka rijeke rijeke Klamath u Kaliforniji od Redcap Creeka do Indian Creeka. U njihovom jeziku 'karuk' znači 'uzvodno', ali nije imao plemensku oznaku. Gatschet (1890) jedino bilježi riječ Ara, u značenju 'čovjek'[1]. Indijanci Yurok, njihovi susjedi, nazivali su ih Petsikla ('uzvodno') a pleme Shasta Ivap'i. Geografski su bili podijeljeni na Lower (Donje) i Upper (Gornje) Karoke. Prema Kroeberu (1925.) njihov broj je iznosio 1.500 (1770.), ali NAHDB procjenjuje da ih je 1700 bilo 2.700, a taj broj iznosi i 2000[2]. Prema (SIL-u, 1982.) bilo ih je 3.781, i većina govore engleski (126 karok-govornika 1990)[3]. Danas žive u Orleansu (okrug Humboldt), Happy Campu i Yreki u okrugu Siskiyou. Na rezervatu Quartz Valley kod Fort Jonesa žive s plemenima Klamath i Shasta.

Jezik[uredi VE | uredi]

Jezik karok [kyh] vodio se kao jedini predstavnik porodice quoratean, velika porodica hokan. 10 govornika (1997 W. Bright). Etničkih 1.900 (2000 A. Yamamoto); 335 (2000 popis)[4].

Kultura[uredi VE | uredi]

Karoki su bili sjedilačko stanovništvo (36 sela) koje se bavilo sakupljanjem žira, i ribolovom (losos). Selo je bilo jedina politička, a obitelj socijalna jedinica[5]. Na losose se sezonski išlo dva puta godišnje. Osim navedenog u prehranu Karoka ulazili su još riječni rakovi, školjke, jelen, medvjed, maleni sisavci, ptice, orasi i razno zelenje. Duhan je bio njihova jedina uzgojena biljka, baš kao i kod Indijanaca Takelma iz Oregona, ali su do sjemenja dolazili trgovinom sa Yurok Indijancima, i nudili su ga dalje Shastama.

Kao i druga kalifornijska plemena, i Karoki su bili vješti košaraši. Njihove košare bile su toliko stručno napravljene da se u njima moglo kuhati. Takozvane 'basketry caps' (kape-košare) nosili su i muškarci i žene, one su tipične za njih i susjedna plemena, kao što su Tolowa i drugi. Karoki nisu imali instituciju 'poglavice', za vođu bi se obično nametnula neka ugledna osoba, 'money-person', u njihovom jeziku označavana kao ishpukát-ár. Za neko kriminalno djelo krivac bi morao oštećenoj strani isplatiti odštetu, ukoliko to ne bi bio u stanju, postao bi rob dok njegova obitelj ne isplati štetu. Kao novac Karokima je služila školjka-dentalium, a mogli su poslužiti i skalpovi djetlića (woodpecker scalps; vidi sliku ispod). Kocka je najpopularnija zabava Karok-muškaraca. Oni se svako jutro posvećuju ovoj strasti u svojim parnim kupeljima.

Trgovina[uredi VE | uredi]

Trgovinna se vršila razmjenom sa drugim susjednim plemenima Shasta, Wailaki, Yurok, Tolowa, Konomihu i Coast Yuki. Kanue nisu proizvodili nego su ih kupovali od Yuroka u zamjenu za dentalia-školjke. Dentalia-školjke su dobivali od Wailakija, pa su ih kao i svoje košare nudili plemenu Konomihu u zamjenu za krzna i odjeću od jelenje kože. Sa solju su se opskrbljivali kod Nongatla a kunjka-školjkama kod Coast Yukija(Davis: 1966)[6].

Šamanizam[uredi VE | uredi]

Karokima uzročnici bolesti leže u malenim natprirodnim objektima (zvanim 'pains'), koji se nastanjuju u ljudskom mesu.

Ove bolesti liječi isisavanjem 'sucking doctor'. 'Sucking doctor'-i su prvenstveno žene, one dobivaju iscjeliteljsku moć od duha koji ju je posjetio u snovima i dao joj 'pain'. Neofiti Karoka, da bi došli do zvanja šamana, moraju proći obuku kroz propisane rituale.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvi kontakt s bijelcima imaju 1820, kada ih posjećuju trgovci kompanije 'Hudson Bay. Nevolje počinju tek 1850. dolaskom rudara, pa im već 1852. počinju goriti sela a 15 Karoka je pobijeno. Čuveni 'Ples duhova' ('Ghost Dance') prihvačaju 1871.

Sela[uredi VE | uredi]

Aftaram, Ahoeptimi, Akoteli, Amaikiara, Aranimokw, Ashanamkarak, Ashipak, Asisufunuk, Aukni, Ayis, Chamikininich, Chiniki, Chinits, Inam, Inoftak, Ishipishi, Iwatak, Katimin, Katipiara, Kaus, Kumawer, Nupatsu, Oler, Panamenik, Sanipa, Segoashkwu, Shavuram (Sahwuram), Tachanak, Ti, Tishrawa, Tsofkaram (Tasofkaram), Tu'i, Unharik, Ussini, Wetsitsiko (Witsigo), Wopum, Yutuirup.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • American Indian Technical Services, Inc. Anthropological Study of the Hupa, Yurok, and Karok Indian Tribes of Northwestern California: Final Report. Sacramento, Calif.: U.S. Department of the Interior, Bureau of Indian Affairs, 1982.
  • Bell, Maureen. Karuk: The Upriver People. Happy Camp, Calif.: Naturegraph Publishers, 1991.
  • Harrington, John Peabody. Karuk Indian Myths. Bureau of American Ethnology Bulletin, 107. Washington, D.C.: Government Printing Office, 1932.
  • Harrington, John Peabody. Tobacco Among the Karuk Indians of California. Bureau of American Ethnology Bulletin, 94. Washington, D.C.: Government Printing Office, 1932.
  • Hotelling, Wesley E. My Life with the Kar-ooks, Miners and Forestry. [California: W.E. Hotelling], 1978.
  • Keeling, Richard. Cry for Luck: Sacred Song and Speech Among the Yurok, Hupa, and Karok Indians of Northwestern California. Berkeley: University of California Press, 1992.
  • Kroeber, Alfred Louis, and Edward Winslow Gifford. Karok Myths, ed. G. Buzaljko. Berkeley: University of California Press, 1980.
  • The Hover Collection of Karuk Baskets, V. M. Fields. 1st ed. Eureka, Calif.: Clarke Memorial Museum, 1985.