Kazalište u Epidauru
Izvor: Wikipedija
Kazalište u Epidauru je najveće grčko kazalište , promjera 114 m, koje je moglo primiti 12,000 gledatelja. Kao dio Asklepijevog svetišta, od 1988. je na UNESCOvom popisu svjetske kulturne baštine.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Grčko kazalište u Epidauru (grčki: Ἐπίδαυρος), djelo arhitekta Polikleta mlađeg, iz 350. pr. Kr. je savršeno sačuvano. Ono je bilo predviđeno za dramu koja se razvila iz izvedbi zbornih oda za vrijeme Dionizijskih svečanosti. Za te su svečanosti bila potrebna mjesta okupljanja za zbor i gledatelje. Zbor, koji je pjevao i plesao, izvodio je na orkestri (kružnom plesnom podiju sa žrtvenikom u sredini) jedan sastav koji je odredio velik dio kasnijeg razvoja grčkog kazališta.
Izvorna 34 reda klupa, Rimljani su proširili s još 21.
[uredi] Osobitosti
Razumljivo je da je njihovo shvaćanje arhitekture dalo rješenje kazališta isključivo na otvorenom prostoru. Izabrala bi se padina brijega u koji su se usijecali pravilni stepenici koji su činili sjedišta za gledatelje (kaveje).
Iz početka su gledatelji sjedili na improviziranim drvenim klupama, ali je nakon jedne nesreće u Ateni 499. pr. Kr., uvedeno sigurnije i stalno sjedenj – klinasti blokovi kamenih klupa, otprilike koncentrični s orkestrom, uklesani u prirodan obranak brijega.
U Epidauru se klupe protežu na više od pola kruga oko orkestre i nisu građene prema standardnom polumjeru, širok prolaz (parados) ih dijeli vodoravno, a gornje su klupe strmije od donjih. Ovakav položaj poboljšavao je akustičnost. Otkriće potvrđeno znanstvenom studijom iz 2007. godine znanstvenika Nica F. Declercqa i Cindy Dekeyser s Univerziteta tehnologije u Georgiji, SAD.
U kasnijim projektima kazališta naglašavala se povišena pozornica na račun orkestre, odražavajući pripadanje zbora i uspon glumca pojedinca. Pozornica (skena) je u početku bila zaklon u obliku šatora koji je služio glumcima, a kasnije se razvila u pravokutni oblik okružen stupovima i koristila se isključivo za potrebe radnje.
[uredi] Izvori
- Laurie Schneider Adams, A History of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001. ISBN 0-7-231717-5
- Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 953-214-266-5
- Marilyn Stokstad, Art History (Wolume One), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529
[uredi] Poveznice
