Kilwa Kisiwani

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Ruševine na Kilwa Kisiwani i Songo Mnara

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Ruševine na Kilwa Kisiwani i Songo Mnara
Flag of Tanzania.svg Tanzanija


Kilwa Kisiwani na karti Tanzanija
Kilwa Kisiwani
Kilwa Kisiwani
Lokacija otoka Kilwa Kisiwani u Tanzaniji
Godina uvrštenja: 1981. (5. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii
Ugroženost: 2004.-
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/144 UNESCO

Kilwa Kisiwani je otok i istoimena općina u Tanzaniji, nadomak njene obale. Od 13. do 16. stoljeća su trgovci sultanata Kilwa razvili ovu otočku luku do te mjere da su joj se divili europski istraživači poput Vasca da Game. Zbog toga su njegove ruševine, zajedno s onima na otoku Songo Mnara, upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi još 1981. godine, a na popis ugroženih mjesta svjetske baštine dospio je zbog propadanja lokaliteta usljed različitih uzroka poput erozije ili zaraslosti biljkama[1].

Povijest[uredi VE | uredi]

Grad Kilwa 1572. god.
Utvrda Kilwa Kisiwani

U 11. stoljeću otok Kilwa Kisiwani je prodan perzijskom trgovcu Ali bin Al-Hasanu koji je osnovao grad i Kilwanski sultanat. Slijedećih stoljeća Kilwa je izrasla u glavno trgovačko središte, njegov teritorij se prostirao i na kopno, uključujući grad Zimbabve. Trgovci s Kilwa Kisiwanija su trgovali zlatom i srebrom iz Zimbabvea, slonovačom iz Tanzanije, biserima i parfemima iz Arabije, te azijskim začinima, perzijskom lončarijom, i kineskim porculanom. Većina ukupne robe Indijskog oceana prolazila je kroz njihove ruke. Do 12. stoljeća Kilwa je, pod upravom Mahdalija, postala najsnažnija sila istočnoafričke obale. Omanski dokument al-Maqama al Kilwiyya iz oko 1200. godine navodi detalje misije koja je preobratila Kilwu na ibadizam (oblik islama odvojen od sunita i šijita). God. 1330., Abu Abdullah Ibn Battuta je zabilježio svoju posjetu gradu i pohvalio je poniznost i vjeru Kilwanskog vladara, sultana al-Hasan ibn Sulaimana[2]. Iz ovog razdoblja potječe palača Husuni Kubwa i najveći dio Velike džamije (slika desno) koja je izgrađena još u 10. st.

Na vrhuncu moći u 15. stoljeću Kilwanski sultanat je vladao gradovima-državama kao što su: Malindi, Mombassa, Pemba, Zanzibar, Mafia, Comoro, Mozambik, Sofala; a imao je svoje trgovačke postaje s druge strane kanala na Madagaskaru. Početkom 16. stoljeća, Vasco da Gama je uspio izvući danak od ove bogate islamske države, ali je nedugo potom, 1505. god., portugalska flota, pod vodstvom Francisca Alemide, okupirala otok. Grad su zauzeli arapski plaćenici već 1512. godine i grad je uspio donekle povratiti svoj prijašnji utjecaj.

God. 1784. Kilwa je pala pod utjecaj omanskih vladara Zanzibara, a Francuzi su se utvrdili na sjevernom vrhu otoka. Grad je zbog učestalih sukoba napušten 1840-ih, a od 1886. do 1918. godine bio je njemačkom kolonijom.

Ozbiljnija arheološka iskapanja su otpočela tek 1950-ih kada su javnosti otkriveni spomenici poput palače Husuni Kubwa, Velike džamije i palače Mkutini. ovi spomenici su u velikoj opasnosti od erozije tla usljed padalina, ali i od vegetacije koja drobi njihove zidove.

izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ruševine Kilwa Kisiwani i Songo Mnara. UNESCO. pristupljeno 25. ožujka 2011.
  2. Ross E. Dunn, The Adventures of Ibn Battuta, 2005., University of California Press, ISBN 0-520-24385-4 str. 126.-128.
  • Ross E. Dunn, The Adventures of Ibn Battuta, 2005., University of California Press, ISBN 0-520-24385-4
  • H. Neville Chittick, Kilwa: an Islamic trading city on the East African coast (2 Vols), 1974., Nairobi: British Institute in Eastern Africa

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Kilwa

Koordinate: 8°57′28″S 39°31′22″E / 8.95778°S 39.52278°E / -8.95778; 39.52278