Knežević

Izvor: Wikipedija

Knežević

  1. knežev sin, princ;
  2. u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji često prezime; u Hrvatskoj danas živi oko 9800 Kneževića u 4200 domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 7300, pa se njihov broj povećao za 30 posto. Prisutni su u svim hrvatskim županijama, u 113 grada i 734 manja naselja, najviše u Zagrebu (1570), Zadru (510), Rijeci (465), Osijeku (285), te u Slavonskom Brodu (235).[1]
  3. u Hrvatskoj postoji 8 sela i zaseoka pod imenom Kneževići u Lici, sjevernoj Dalmaciji i Kordunu, u zapadnoj Srbiji nalazi se 7 sela pod tim imenom, u unutrašnjosti Crnoj Gore 4 sela, a 42 sela i zaseoka pod imenom Kneževići nalazi se u Bosni i Hercegovini; uglavnom u sjeverozapadnoj i zapadnoj Bosni, sjeveroistočnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini
  4. Kneževići (plemstvo), plemićka obitelj u Hrvatskoj, podrijetlom iz Hercegovine, preselila u 15. stoljeću u Liku, a 1802. godine u Međimurje

Značajnije osobe koje nose prezime Knežević:

Andrija Kačić Miošić: Kneževići-Kruševići[uredi | uredi kôd]

Pisma od gospode Kneževića aliti Kruševića,

Prikazana prisvitlom gospodinu knezu Anti Kruševiću

Veliko je pleme Kruševića,

od starine jer je Kneževića,

ungarskoga plemića i kneza

i na glasu po izbor viteza.

Od njega se rodiše gospoda,

vladaoci slavnoga naroda,

banovinam koji upravljaše,

kad u Bosni kralji pribivaše.

Od njega se rodiše junaci,

vitezovi po izbor konjici,

kapetani i mladi serdari,

koluneli, alaj-barjaktari,

prid vojnicim koji vojevaše

i gradove bile uzimaše.

Viteško je pleme Kruševića,

od starine jer je Kneževića.

Da su bili vitezovi stari,

to svidoče kralji i cesari

i diploma kralja ungarskoga

Matijaša, roda junačkoga,

koju dade Krušević Ivanu,

od starine Kneževiću zvanu:

za suca ga čini velikoga

i plemića kaže najprvoga;

što odsudi, dobro odsuđeno,

to od kralja biše potvrđeno.

Još dopusti knezu Kruševiću,

da je prvi u njegovu viću.

To potvrdi dužde Mlečanine

Petar Griman, vitez od starine,

ter poznade Antu Kruševića

za viteza, kneza i plemića

i njegovim poslidnjim u vike,

nek se slave od Skadra do Like

od junaka i od vitezova,

od gospode, bana i knezova,

kakono ih kralji proslaviše,

kada oni u Bosni vladaše,

i ostale krune i cesari,

vladaoci, svita gospodari,

od kojih se i sada nahode

koluneli i mlade vojvode,

vitezovi, na glasu junaci,

to svidoče i Turci Bošnjaci.

Jedni slave cesara bečkoga

i Josipa, kralja ungarskoga,

ter boj biju s kraljem od Prusije

usrid ravne zemlje Đermanije.

Kneževići iđu prid Ličanim

ter boj biju s mladim Prusijanim,

bojak bijuć ranjeni su bili,

Prusijane al' su pridobili.

Drugi slave dužda mletačkoga,

Latinina, kralja velikoga,

vnjujući i bojak bijući

i za njega krvcu prolijući.

Kneževićem pisma na poštenje,

Milovanu nebesko spasenje!

Svim junakom zdravlje i veselje!

i na sablji srićno vojevanje!


Izvori[uredi | uredi kôd]