Zgrada knjižnice i arhiva na Marulićevu trgu u Zagrebu

Izvor: Wikipedija
Marulićev trg sa spomenikom Marku Maruliću i zgradom knjižnice i arhiva u pozadini
Pročelje zgrade

Zgrada knjižnice i arhiva na Marulićevu trgu u Zagrebu izgrađena je 1913. godine za tadašnje Sveučilišnu knjižnicu i Zemaljski arhiv. Do preseljenja u novu zgradu 1995. godine u njoj se nalazila Nacionalna i sveučilišna knjižnica, a sada je u njoj Hrvatski državni arhiv.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Izgradnja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na Marulićevu trgu
Velika čitaonica
Čitaonica

Zgrada Kraljevske sveučilišne knjižnice otvorila je vrata javnosti 29. rujna 1913.; u umjetničkom senzibilitetu secesije, urešena djelima najuglednijih hrvatskih umjetnika (Roberta Frangeš-Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Vlahe Bukovca, Mirka Račkoga, M. K. Crnčića, Bele Čikoša Sesije, Roberta Auera, Otona Ivekovića, Ferde Kovačevića, Ivana Tišova, Branimira Šenoe, Mile Vodsedalek), u urbanističkoj cjelini zagrebačke zelene potkove, po iznimno arhitektonskoj osnovi Rudolfa Lubinskog koji je njome ostvario eminentan kulturni pomak Zagreba u prvoj dekadi dvadesetog stoljeća. Velika dvorana čitaonice, natkriljena kupolom s prepoznatljivim simbolom mudrosti (šesnaest sova) na rubovima koja je studentima Sveučilišne knjižnice zatvorila vrata 17. veljače 1996., (p)ostala je jednom od prepoznatljivih zagrebačkih vizura.

Prvi zahtjevi za samostalnom zgradom (podsjećamo da je Knjižnica do 1773. bila smještena na Katarininu trgu, u zgradi današnje Gornjogradske gimnazije, a od 1883. u zgradi današnjeg Rektorata) potječu od tadašnjeg upravitelja Ivana Kostrenčića (1874. – 1911.), prvog koji je izradio pravila za Knjižnicu, ugledavši se na ustrojstvo austrijskih.

Knjižnica se tijekom 19. st. povećavala brojnim darovnicama (među kojima se izdvajaju one Josipa Sermagea, Eleonore Patačić i Maksimilijana Vrhovca te zaslugom Ise Kršnjavog otkupljene knjižnice Antona Springera, bana Nikole Zrinskog i Ljudevita Gaja) pa je Kostrenčića u nastojanjima za novim prostorom podržao Velimir Deželić, prvi upravitelj Knjižnice (Kraljevske sveučilišne) na Marulićevu trgu. Knjižničarom postaje Matija Smodek koji je knjižnu građu uskladio prema tadašnjim knjižničarskim pravilima. Prva prava modernizacija slijedi za vrijeme Bachova apsolutizma, kada prema zakonskoj odredbi postaje glavnom knjižnicom zemlje uz stalnu dotaciju s naslovom Bibliotheca nationalis. Godine 1875. pridodana joj je i imovina Muzejske knjižnice, utemeljene u vrijeme ilirskog pokreta.

Od 1914. u prostorijama Sveučilišne knjižnice nalazi se i Metropolitana, bogata zbirka knjiga i dokumenata Kaptolske prvostolne crkve. Usprkos osiguranim prostorima u novoj zgradi, Metropolitana je zadržala staru lokaciju na Marulićevu trgu.

Umjetnička djela[uredi | uredi kôd]

Na sjevernoj strani zgrade iznad glavnog ulaza u zgradu nalaze se četiri reljefa, koje je izradio kipar Robert Frangeš, a simboliziraju tadašnja četiri fakulteta sveučilišta. Na onom mudroslovlja filozof koji motri golu istinu lik je dra Velimira Deželića. Na južnoj fronti zgrade nalazi se rad kipara Rudolfa Valdeca.

Atrij je ukrašen slikama, koje prikazuju krajolike u historiji hrvatske kulture, istaknute gradove, i to lijevo Senj (slikar M. Crnčić), Dubrovnik (slikar O. Iveković), nad ulazom u veliku čitaonicu: Zagreb (slikar F. Kovačević) s pogledom na nekadašnju akademiju, gdje se nalazila "Bibliotheca Regiae Academiae Zagrebiensis" koja je začetak sveučilišne knjižnice. Na desnoj strani: Đakovo (slikar R. Kovačević), Jajce (slikar G. Jurkić); profesorska čitaonica ukrašena je slikama I. Tišova ("Lijepe umjetnosti" i "Primijenjene znanosti") i jednom R. Auera (Pallas Athena). U velikoj čitaonici na južnom zidu nalazi se velika slika Vl. Bukovca ("Razvitak hrvatske kulture"), zatim na južnom zidu tri su slike M. Račkoga (s temom nauka u starom, srednjem i novom vijeku). Usadjeni u drvenu oplatu nalaze se dekorativni reljefi M. Vodsedalek. Unutarnje uređenje sveučilišne knjižnice bilo je dovršeno u ljetnim mjesecima 1913. Zgrada je predana knjižničkoj upravi 29. rujna 1913, a već 11. listopada 1913. počelo je preseljavanje knjižničke imovine u novu zgradu.[1]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Profesorska čitaonica[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (http://www.nsk.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatski državni arhiv

Mrežna sjedišta[uredi | uredi kôd]