Knut Veliki

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Knut Veliki
Cnut.jpg
Knut Veliki
kralj Danske
Vladavina 1018.-12. studenoga 1035.
Prethodnik Sven I. Rašljobradi
Nasljednik Hartaknut
kralj Engleske
Vladavina 1016.- 12. studenoga 1035.
Prethodnik Edmund II. Željeznoboki
Nasljednik Harold I. Zečja Noga
kralj Norveške
Vladavina 1028.- 12. studenoga 1035.
Prethodnik Olaf II. Sveti
Nasljednik Magnus I. Dobri
kralj dijela Švedske
Vladavina 1026.- 1030.
Prethodnik Anund Jakov
Nasljednik Anund Jakov
Supruga Aelfgifu Northamptonska
Ema Normandijska
Djeca
S Aelfgifu:

1. Harold I. (1015.)
2. Sven Knutsson (1016.)

S Emom Normanskom:
1. Hartaknut (1018.)
2. Gunhilda Danska (1020.)

Dinastija danski vladari Engleske
Otac Sven I. Rašljobradi
Majka Svetoslava/Sigrid Gorda
Rođen oko 985./oko 995.
Preminuo 12. studenoga 1035.
Pokop Old Minster, Winchester. Kosti su danas u Winchesterskoj katedrali.

Knut Veliki (oko 995, - 1035.), danski i engleski kralj koji osim tim državama vlada još današnjom Švedskom, Norveškom, Pomeranijom, Schleswigom, Islandom i Grenlandom.

Sudjelovao je u više danskih invazija na Englesku, među ostalim i u onu ljetnju koju je vodio njegov otac Sven. Nakon očeve smrti je sam u ljeto 1015. vodio dansku invaziju na Englesku. Nakon smrti svog oca Svena 1014. godine sa engleskim kraljevima Ethelredom II. Nespremnim i njegovim nasljednikom Edmundom II. Željeznobokim vodio do godine 1016. ratove sa promjenjivom srećom, a koji su završili sklapanjem mira u Alneyu 1016. prema kojem je Engleska podijeljena na način da je Knutu pripala polovica Engleske sjeverno od rijeke Temze, a Edmundu II. Željeznobokom pripao je južni dio. Kako je ubrzo nakon toga iste godine 1016. Edmund II. Željeznoboki umro Knut je preuzeo kontrolu nad cjelokupnom Engleskom te postao engleski kralj. Po smrti brata Haralda postao i kraljem Danske (1018.).

U pokorenoj Engleskoj vladao umjereno, kraljevstvo podijelio na manje grofovije. Nije provodio čistke u Crkvi, te je bio dobročinitelj za više engleskih samostana. Nije se otuđio od anglosaskog okruženja već je nastojao biti vladar svih svojih podanika. London je učinio svojim vojnim i upravnim sjedištem.

Povezavši se 1027. sa njemačkim carem Konradom II. u savez protiv Poljske, dobio je od njega feudalnu marku Schleswig. Godine 1028. osvojio Norvešku, a 1031. prisilio i Škotsku na pokornost.

Dvaput se ženio: prvi put s Aelfgifu Northamptonskom (oženio handfastingom), a drugi put s Emom Normandijskom. Prvu je držao za kraljicu sjevernih krajeva, a drugu za kraljicu južnih krajeva, šokirajući crkvene krugove i javno mišljenje. S Aelfgifu je imao dva sina, a s Emom sina i kćer.

Na engleskom prijestolju naslijedio ga je sin Harold, a na danskom sin Hartaknut.