Kolofon

Izvor: Wikipedija
Kolofon (explicit) iz 1471., izdavač Peter Schöffer iz Mainza.
Kolofon hrvatskog ćiriličkog molitvenika iz 1512.

Kolofon (od grč. ϰολοφών - kraj, završetak) su podatci koji se obično nalaze na kraju knjige. Sadrži podatke o tiskaru, mjestu i godini tiskanja. Odgovarajući naziv iz latinskog jezika je explicit, od latinskog explicit liber u značenju "kraj knjige".

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prvi zabilježeni kolofon datira iz 1457. u Psaltiru Johanna Fusta i P. Schöffera, tiskara iz Mainza. Tijekom sljedećih dvaju stoljeća postupno ga zamjenjuje impresum. Nakon stoljeća skoro je pa nestao, no sljedećeg se stoljeća vratio u uporabu. Tad se pojavljuju i ini bibliografski podatci.

Ovisno o državi izdanja, varira sadržaj kolofona, a neke ga države uopće nemaju. Opširniji je u slavenskih naroda, prije svega u češkim, slovenskim, ruskim knjigama, a i hrvatske knjige sadrže opširne kolofone.

Izvori[uredi | uredi kôd]