Komarča
| Komarča (orada) | |
|---|---|
 Komarča (Sparus aurata) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Potkoljeno: | Vertebrata |
| Infrakoljeno: | Gnathostomata |
| Nadrazred: | Osteichthyes |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Perciformes |
| Porodica: | Sparidae |
| Rod: | Sparus |
| Vrsta: | S. aurata |
| Dvojno ime | |
| Sparus aurata Linnaeus, 1758. | |
| Rasprostranjenost | |
 Rasprostranjenost komarče | |
| Sinonimi | |
| Aurata aurata Chrysophrys aurata Chrysophrys aurathus Chrysophrys auratus Chrysophrys crassirostris Pagrus auratus Pagrus auratus Sparus auratus Linnaeus, 1758 | |
| Baze podataka | |
Komarča (lat. Sparus aurata), pripada obitelji ljuskavki (Sparidae). Naziv komarča nije jedinstven za čitavu hrvatsku obalu Jadrana. U upotrebi je čak tridesetak imena, od kojih su češće upotrebljavani: orada, ovrata, podlanica, dinigla, lovrata, zlatulja, zlatva, sekulica, štrigavica i dr.
Komarča se ističe velikom i robusnom glavom s razvijenim čeljustima i krupnim usnama. Gornja čeljust je malo izbočena nad donjom. Tijelo joj je čvrste građe ovalnog oblika a u boku je stisnuta. Boje je na gornjem dijelu tijela modrikastozelenkastosive, a postrance je sivosrebrnaste boje, s uzdužnim smeđim ili smeđezelenkastim prugama. Donji dio tijela je srebrnastobijel. Na gornjem dijelu škržnog otvora nalazi se živozlatna do narančasta mrlja, a gornji kut škržnih otvora obuhvaćen je ljubičastocrnom mrljom. Između očiju je svijetlozlatni most.
kod sjeverozapadne obale Sardinije.
U Jadranu se mrijest komarča odvija u prosincu i djelomice u siječnju, na pješčanim terenima. Komarča je dvospolac. U prvom razdoblju spolne zrelosti je mužjak, a čim pređe težinu od 0,50 do 0,60 kg, pretvara se u ženku i tako ostaje do kraja života. Naraste do 60 cm u duljinu a dostigne težinu do 10 kg. Rasprostranjena je uzduž cijelog uzobalnog dijela primorja i to bez obzira na vrstu dna. Ipak prava su joj staništa pjeskovita i šljunkovita dna. Preferira dubine od 5 do 10 metara, dublje od 50 metara se ne spušta. Zimi se udaljuje od obale i povlači se u duboku vodu jer je osjetljiva na hladnoću. Ako je veće zahlađenje zatekne u plićim i zatvorenijim vodama, često ugiba. Hrani se svim vrstama školjaka i puževa. Hrani se i glavonošcima, rakovima i sl.
Osim u Jadranu rasprotranjena je po čitavom Mediteranu i istočnom Atlantiku. Vrlo je cijenjena u gastronomiji jer ima najukusnije meso od svih vrsta bijele ribe.
Danas se orada uzgaja u ribogojilištima, a u Hrvatskoj ga je uzgajao Cenmar, danas u sklopu Cromarisa. Hrvatski Cromaris u čijem je sklopu nekadašnji Cenmar, 2015. je ušao u deset najvećih svjetskih proizvođača orade.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Aldo Ivanišević, Sportski ribolov na moru, Zagreb: Mladost, 1987. ISBN 86-05-00152-6
- Neven Milišić, Sva riba Jadranskoga mora (prvi dio), Split: Marijan tisak, 2007. ISBN 978-953-214-406-2 (sv. 1)
- ↑ Večernji list Jolanda Rak-Šajn: Cromaris u top 10 svjetskih proizvođača orade i brancina, 19. svibnja 2015. (pristupljeno 27. studenoga 2015.)
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Komarča |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Komarča |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Komarča |