Kompromis

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Kompromis (latinski compromissium, uzajamno obećanje) je način rješenja sukoba koji se temelji na međusobnom dobrovoljnom dogovoru.

Osnova kompromisa je spremnost na odricanje obiju strana u pogledu na neku od suprotnih želja ili interesa. Osim toga (obje strane) moraju biti u duhu ravnoteže i tolerancije.

Ekstremizam se često smatra antonimom kompromisa.

Primjeri[uredi VE | uredi]

Kompromis se dogovara kada:

  • niti jedna strana nema dovoljno snage da svoje ciljeve dosljedno i potpuno može ishoditi ili provesti
  • kada potpuno zadovoljavanje interesa jedne strane ne bi donosilo trajno rješenje
  • kada postoji strah da to rješenje u u budućnosti ne bi pridonosilo stabilnosti
  • ili kada bi rečeno rješenje moglo biti održavano od strane pobjednika samo uz velike troškove.

Pravo[uredi VE | uredi]

Tijekom sudskog postupka mogu se zaključiti kompromisi stranaka u sporu. U ovom slučaju kompromis rješava neizvjesnost oko ishoda sukoba gdje potencijalni troškovi poraza mogu biti procijenjeni veći od nedostataka koji proizlaze iz kompromisa.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Kolektivni pregovari sindikata i poslodavaca redovito završavaju kompromisom. Plaće se povećavaju obično manje od želje zaposlenih, ali više od prve ponude poslodavca/poslodavaca.

Pristupi[uredi VE | uredi]

Ne moraju uvijek obje strane postavljati zahtjeve za kompromis. Poseban oblik kompromisa je win-win rješenje, u kojem obje stranke sukoba dobivaju što žele.

Različite jezikoslovne konotacije[uredi VE | uredi]

Ovisno o kulturi i jezičnoj pozadini, značaj riječi "kompromis" i očekivanje u kompromis mogu biti različite. U Engleskoj, Irskoj i zemljama Commonwealtha, riječ "kompromis" je konotirana kao dobra stvar: sporazum ili kompromis, se smatra kao nešto pozitivno od čega obje strane imaju koristi. U SADu s druge strane, je ovaj pojam rješenje u kojemu obje strane gube ili izlaze kao gubitnici.