Kontrola bez razaranja

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Boreskop se koristi ponekad u vizualnoj kontroli.
Penetrantska kontrola obuhvaća:
1. Ćišćenje i odmašćivanje površine materijala koja se ispituje.
2. Nanošenje penetranta (obično crvene boje).
3. Odstranjivanje penetranta na odgovarajući način (vodom, suhom krpom).
4. Nanošenje razvijača (obično je bijele boje), koji izvlači penetrant iz pukotine.
Barkhausenov učinak (magnetska kontrola) je naziv za šum u izlazu feromagneta, koji nastaje kada se mijenja magnetna sila primijenjena na njega. Dijelovi opreme za ispitivanje su: zeleno - magnetski jaram, crveno – induktivno osjetilo, sivo – uzorak koji se ispituje.
Ultrazvučna kontrola na vratilu pokazuje pukotinu u području žlijebljenog spoja.
Snimka radiografske kontrole zavarenog spoja gdje se vidi da je unutrašnjost materijala pregorjela.
Termografski snimak toplinskog zračenja prozora i zidova dviju građevina: pasivne kuće (desno) i obične kuće (lijevo).

Kontrola bez razaranja (KBR), nerazorne metode kontrole kvalitete ili ispitivanje materijala bez razaranja (engl. Nondestructive testing ili Non-destructive testing - NDT) prestavlja skup metoda temeljen na principima fizike sa svrhom utvrđivanja svojstava materijala ili komponenata sustava, te otkrivanja različitih vrsta grešaka (defekata), a da se pritom ne utiče na funkcionalnost materijala koji se ispituje (ispitivani materijal ostaje neoštećen). Osnovna svrha ispitivanja bez razaranja je utvrđivanje kvalitete i usklađenosti osnovnog materijala i zavarenih spojeva sa zahtjevima tehničkih specifikacija i standarda. Ispitivanja se većinom izvode na terenu. Prvenstveno se kontrolira tlačna oprema, cjevovodi, noseće konstrukcije, poluproizvodi i industrijski proizvodi. [1]

Kod kontrole s razaranjem (KSR) dolazi do oštećenja materijala koji se ispituje.

Metode kontrole bez razaranja[uredi VE | uredi]

Metode kontrole bez razaranja su: vizualna kontrola (VK), dimenzionalna kontrola (DK), penetrantska kontrola (PK), magnetska kontrola (MK), ultrazvučna kontrola (UK), radiografska kontrola (RK), akustička emisija (AE), kontrola nepropusnosti i ostale metode.

Vizualna kontrola[uredi VE | uredi]

Prije bilo koje druge metode kontrole zavara ili nekog drugog svojstva materijala (KBR ili KSR), primjenjuje se vizualna kontrola (VK). Ta metoda kontrole relativno je jeftina, ne oduzima puno vremena, a može dati vrlo korisne informacije kako o kvaliteti zavarenih spojeva, tako i o potrebi kontrole nekom drugom metodom. Za pomoć kod vizualne kontrole u skučenim i nepristupačnim dijelovima konstrukcije koriste se različita povećala (lupe uz osvjetljenje).

Dimenzionalna kontrola[uredi VE | uredi]

Sljedeća po redu je dimenzionalna kontrola (DK), kod koje se koriste različiti uređaji, kao naprave za mjerenje debljine zavara i slično.

Penetrantska kontrola[uredi VE | uredi]

Penetrantska kontrola (PK) ili kontrola penetrantima često se koristi kod kontrole zavarenih spojeva na konstrukcijama. Na prethodno oćišćenu i odmašćenu površinu nanosi se penetrant (obično crvene boje). Nakon penetriranja u eventualnu pukotinu (vrijeme penetriranja, tj. prodiranja u pukotine ovisi o vrsti penetranta i o dimenzijama pukotine, ali se približno uzima 10 do 15 minuta), odstranjuje se penetrant na odgovarajući način (vodom, suhom krpom). Kod penetranata koji se odstranjuju vodom treba biti pažljiv i mlaz vode usmjeriti paralelno sa površinom lima, kako mlaz vode ne bi istisnuo penetrant iz pukotine. Nakon sušenja površine lima (suha krpa), nanosi se razvijač (obično je bijele boje), koji izvlači penetrant iz pukotine, pa je na bijeloj površini lima lako uočljiva crvena linija od penetranta iz pukotine. Kod tanjih limova na jednu se stranu nanosi penetrant, a na drugu razvijač. Ukoliko postoji pukotina kroz cijelu debljinu lima, tada će razvijač izvući penetrant na svoju stranu, što će se otkriti kao lako uočljiva crvena linija od penetranta iz pukotine na bijeloj (od razvijača) površini lima. [2]

Magnetska kontrola[uredi VE | uredi]

Magnetska kontrola kvalitete (MK) koristi se za otkrivanje površinskih i podpovršinskih grešaka (približno do dubine 6 mm) kod feromagnetičnih materijala. Zasniva se na principu magnetske indukcije. Oko vodiča kroz koji prolazi električna struja (magnetski jaram, magnetske elektrode) stvara se magnetsko polje (istosmjerne ili izmjenične struje), čije silnice, po pravilu desne ruke, prolaze između ostaloga i kroz feromagnetični materijal koji se ispituje, odnosno koji je u dodiru s magnetskim jarmom ili magnetskim elektrodama. Da bi se otkrila pukotina potrebno je da smjer silnica magnetskog polja bude što više okomito na pukotinu. Pospu li se magnetske čestice (suhe sitne čestice ili čestice pomješane sa vodom) po površini ispitivanog materijala, ako postoji pukotina okomito na smjer prolaska silnica magnetskog polja, sitne čestice će se okupiti oko pukotine. Ova je metoda kontrole kvalitete jeftina i brza, ali ima ograničenje s obzirom na ne feromagnetične materijale, greške duboko ispod površine, te nemogućnost određivanja dubine pukotine koja je otkrivena kod feromagnetičnih materijala.

Ultrazvučna kontrola[uredi VE | uredi]

Ultrazvučna kontrola kvalitete (UK) zasniva se na svojstvu ultrazvuka da se širi kroz homogene materijale i da se odbija na granici materijala različitih akustičkih osobina (otpornosti), odnosno od nehomogenosti (grešaka) u materijalu. Od izvora ultrazvuka šire se ultrazvučni valovi kroz materijal koji se kontrolira. Ako u materijalu postoji greška, iza nje će, ovisno o vrsti greške, ultrazvučni valovi oslabiti ili se neće pojaviti (odbiju se od greške). [3]

Radiografska kontrola[uredi VE | uredi]

Radiografska kontrola (RK) pri kontroli kvalitete metodama prozračavanja u praksi koristi rendgenske zrake ili gama zrake. Rendgenske zrake nastaju pri naglom kočenju ubrzanog snopa elektrona na metalnoj ploči (antikatodi u rendgenskoj cijevi), dok gama zrake nastaju prilikom spontanog raspada nestabilnih atomskih jezgri (prirodnih radioaktivnih materijala i radioaktivnih izotopa). Oba su zračenja u biti elektromagnetska zračenja. Rendgenske i gama zrake ostavljaju trag na filmskoj emulziji (industrijske folije), na čemu se i zasniva radiografska kontrola i ispitivanje grešaka u unutrašnjosti materijala. [4]

Akustička emisija[uredi VE | uredi]

Kad se čvrsti materijal izloži naprezanju, nesavršenosti unutar materijala emituju kratke impulse akustične energije. Kao i kod ultrazvučnog ispitivanja, i te emisije se mogu otkriti specijalnim prijemnicima. Koriste se za otkrivanje izvora energije i lokaciju izvora.

Kontrola nepropusnosti[uredi VE | uredi]

Kontrola nepropusnosti uglavnom se provodi kod posuda pod tlakom, a ovisno o zahtijevanoj kvaliteti i primjenjenim propisima provodi se tlačenjem zraka ili vode na određenu vrijednost tlaka, ili pomoću vakuumske komore.

Termografija[uredi VE | uredi]

Infracrvena termografija, termalno snimanje, termografsko snimanje, ili termalni video, je tip znanosti infracrvenog snimanja. Termografske kamere opažaju zračenje u infracrvenom pojasu elektromagnetskog spektra (ugrubo 900 - 14 000 nanometara ili 0,9 - 14 mikrometara) i stvaraju snimke tog zračenja koje nazivamo termogramima.

Pandemija svinjske gripe 2009. drastično je povećala upotrebu termalnog snimanja jer se njime služi osoblje zračnih luka kako bi otkrilo potencijalno zaražene putnike. Termografsko snimanje upotrebljavaju i vatrogasci kako bi vidjeli kroz dim, pronašli ljude, i lokalizirali izvor vatre. Tehničari koji održavaju dalekovode mogu uz pomoć termalnog snimanja vidjeti pregrijavajuće spojeve i dijelove i njihovim popravkom izbjeći opasnosti. Na mjestima gdje je loša toplinska izolacija, građevinari mogu vidjeti termalne otiske koji upućuju na gubitke topline, a termografijom se koriste i u svrhu poboljšanja efikasnosti rashladne ili toplinske klimatizacije. Termografske kamere su ugrađene i u neke luksuzne automobile kako bi pomagale vozaču. Neke se fiziološke aktivnosti, naročito reakcije, u ljudi i ostalih toplokrvnih životinja, također mogu biti praćene termografskim kamerama.

Povijesni razvoj kontrole bez razaranja[uredi VE | uredi]

Značajni događaji koji su utjecali na razvoj kontrole bez razaranja su:

  • 1854. u Hartfordu (Connecticut) eksplodirao je jedan kotao, ubivši 21 radnika i ozbiljno ozlijedivši njih 50. Nakon toga je država Connecticut naredila godišnja ispitivanja (vizualna kontrola) kotlova pod tlakom;
  • od 1880 do 1920. počela su ispitivanja tračnica na željeznicama s ciljem da se otkriju pukotine. To je bio početak penetrantske kontrole;
  • Wilhelm Conrad Röntgen otkriva 1895. rendgenske zrake i vrlo brzo predlaže korištenje te metode za otkrivanje grešaka (defekata) u materijalima;
  • 1920. dr. H. H. Lester počinje s razvojem industrijske radiografske kontrole za metale. Prvi puta je primijenio tu metodu na odljevcima 1924. ;
  • 1926. se počinje s razvojem magnetske kontrole, a već slijedeće godine se počinje primjenjivati na željezničkim tračnicama (dr. Elmer Sperry i H.C. Drake);
  • od 1935. do 1940. razvijena je moderna penetrantska kontrola (Betz, Doane i DeForest);
  • od 1940. do 1944. razvijena je ultrazvučna kontrola (dr. Floyd Firestone);
  • 1950. otkriven je sklerometar ili Schmidtov čekić, a to je bila prva kontrola bez razaranja koja se koristila za ispitivanje betona;
  • 1950. je prvi puta primjenjena akustička emisija kao metoda kontrole bez razaranja.
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Kontrola bez razaranja

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Kontrola kvalitete nakon zavarivanja" Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, ftp://161.53.116.242/Predavanja_vjezbe_programi_rokovi/Zavarivanje, 2012.
  2. [2] "Metode nerazornih ispitivanja" www.fsb.unizg.hr, 2012.
  3. [3] "Metode ispitivanja materijala bez razaranja" www.riteh.uniri.hr, 2012.
  4. [4] "Nerazorna ispitivanja" info.grad.hr, 2012.