Konzervacija glazbala

Izvor: Wikipedija
Barokna violina, Jacob Stainer,1658.
Violina - restauratorski zahvat u tijeku.

Konzervacija glazbala jedna je od specijalizacija unutar područja konzervacije restauracije predmeta kulturne baštine. Usmjerena je na preventivnu zaštitu i interventnu konzervaciju, prije svega povijesnih te rjeđe i arheoloških predmeta. Kao i kod konzervacije drugih predmeta i ovdje su osnovne postavke što bolje očuvanje tehnološko-povijesnog identiteta i integriteta obrađenog predmeta, te reverzibilnost kao i ponovljivost primijenjenih zahvata. Vrlo je važno i poštovanje načela minimalne intervencije. Osoba koja radi na ovim predmetima mora dobro poznavati povijest glazbe, osnove tehnologije izrade glazbala kroz povijest i temeljne uzroke njihovog propadanja. Bitna su i znanja o najnovijim načinima konzervacije, ali i upućenost u konzervatorsku etiku, te metode znanstvenog istraživanja.

Konzervacija muzčkih instrumenata jedinstvena je po tome što objekti na kojima se radi i dalje služe kao glazbala odnosno proizvode zvuk. Odluku o mogućnostima daljnjeg korištenja instrumenta mora donijeti školovani konzervator restaurator glazbala.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Najranija referenca na konzervaciju glazbala je pismo Antonija Stradivarija iz 1862. godine gdje on navodi kako restaurirati ne samo njegove već i instrumente drugih majstora.

Osnovne vrste glazbala[uredi | uredi kôd]

  • udaraljke
  • puhačka glazbala
  • gudačka glazbala
  • trzalačka glazbala
  • elektronička glazbala

Materijali od kojih su glazbala izrađena[uredi | uredi kôd]

  • drvo
  • metal
  • koža
  • keramika

Odlike propadanja[uredi | uredi kôd]

Osnovni postupci konzervacije[uredi | uredi kôd]

Dokumentiranje stanja predmeta[uredi | uredi kôd]

Donošenje odluka o potrebi i posljedicama zahvata[uredi | uredi kôd]

Čišćenje[uredi | uredi kôd]

Strukturalna konsolidacija[uredi | uredi kôd]

Izrada nedostajućih dijelova[uredi | uredi kôd]

Preventivna zaštita[uredi | uredi kôd]

Opći naputci za čuvanje glazbala[uredi | uredi kôd]

U skladu s preporukama Heritage Preservation’s Caring for Your Family Treasures: A Concise guide to caring for your cherished belongings by Jane S. Long and Richard W. Long,[1]sljedećih osam točaka treba imati u vidu kod zbrinjavanja starih glazbala :

  • “Izbjegavati prejako zatezanje žica.[1]
  • “Izbjegavati nagle promjene u zategnutosti žica.[1]
  • Klavire i pijanina micati samo ako za to imamo dovoljno ljudi te odgovarajuću opremu.[1]
  • Čuvati prirodnu patinu mjedenih instrumenata.[1]
  • “Čuvajte glazbala u prostoru s relativnom vlažnošću zraka oko 50%.[1]
  • “Kod sviranja drvenih puhačkih instrumenata iste prvo zagrijati te ih postupno prosviravati.[1]
  • “Vlagu iz puhačkih instrumenata ukloniti odmah nakon uporabe istih.[1]
  • “Ne uljiti ili polirati drvene instrumente.[1]

Ovome se može pridodati i obaveza stalne kontrole stanja glazbala, te stalnu kontrolu eventualne prisutnosti štetnika u prostoru gdje se glazbala čuvaju.

Školovanje konzervatora glazbala u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj trenutačno ne postoji mogućnost školovanja za konzervatora restauratora glazbala, barem ne na visokoškolskoj razini.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe, pa i konzervatora restauratora glazbala u Hrvatskoj danas prije svega određuju sljedeći propisi:

Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu,Hrvatskom državnom arhivu,Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici,te samostalno,odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima:

  • Pravilnik o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 104/19 na snazi od 8.11.2019.)
  • Pravilnik o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 98/18)

Gore navedeni pravilnik konzervaciju glazbala niti ne navodi kao specijalnost,što je veliki propust birokrata iz ministarstva kulture.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Wilder, T. The Conservation, Restoration, and Repair of Stringed Instruments and Their Bows, London 2011.
  • Barclay, R. Preservation and Use of Historic Musical Instruments: Display Case or Concert Hall?, Leeds 2004.
  • Berrow, J.(Ed.)Towards the Conservation and Restoration of Historic Organs, London 2000.
  • Gwynn, D. Historic Organ Conservation - A practical introduction to processes and planing. London 2001.
  • Körndle, F.;Ulferts, G. D. (Hrsg.) Konservierung und Restaurierung historischer Tasteninstrumente in den Sammlungen der Klassik Stiftung Weimar, Bericht über die internationale Tagung vom 12. bis 14. September 2008 im Schlossmuseum Weimar, Weimar 2011.
  • Hellwig, F. (Hrsg.) Studien zur Erhaltung von Musikinstrumenten, Teil 1: Holzblasinstrumente, Firnisse, Koeln 2004.
  • Hellwig, F. (Hrsg.) Studien zur Erhaltung von Musikinstrumenten, Teil 2: Besaitete Tasteninstrumente, Orgeln, Koeln 2007.
  • Jonkanski, D.;Seidel, H.:Orgellandschaft Schleswig-Holstein, Zur Geschichte und Pflege eines Klang- und Kunstdenkmals, Kiel 2012.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i Long, Jane & Richard. 2000. Musical Instruments. Heritage Preservation. Abrams, NY. str. 106–113