Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Venera iz Brassempouy-a, oko 25.000 godina prije Krista
Anglosaksonski relikvijar u obliku križa,11. stoljeće


Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine jedna je od specijalnosti unutar konzervacije restauracije predmeta kulturne baštine. Rezbarena bjelokost jedna je od najstarijih umjetničkih tehnika, te se prakticira još od predhistorijskog vremena.Konzervator koji radi na ovoj grupi predmeta mora biti upoznat sa osnovnim osobinama ovih materjiala kao i osnovama njihove obrade.Također mora poznavati osnove povijesti umjetnosti,etnologije i arheologije , zavisno o tipu materijala na kome radi .Poznavanje recentnih metoda konzervacije i konzervatorske etike imaju također svoju važnost a tome valja pridodati i znanja o znanstvenom ispitivanju pomenutih materijala.

Bjelokost[uredi VE | uredi]

Bjelokost kao termin proteže se na zube i kljove sisavaca poput slona,nilskog konja,vepra,morskog slona,narvala te mamuta.Pojam se ipak prije svega odnosi na predmete od slonove kosti,koji se pak sastoje od do 55 % anorganskih materijala,uglavnom fosfata kalcija i magnezija, te kalcijevog karbonata,dok je ostatak organske prirode - bjelančevine i dentin.[1][2]

Propadanje[uredi VE | uredi]

Bjelokost je anisotropna i higroskopna,znači da ima tendenciju skupljanja i širenja,što vrlo lako dovodi do lomova i napuklina uslijed varijacija u temperaturi i vlažnosti okoliša u kom se nalazi.Sklona je i fotolitičkim promjenama odnosno promjeni boje uslijed djelovanja svijetla.Organski dio sklon je hidrolizi ,dok anorganski dio biva napadnut od različitih kiselina.

Bjelokost stoga razgradnjom postaje porozna ,lomljiva i sklona delaminaciji.Dodatno se ovome pridružuju i posljedice prijašnjih restauratorskih zahvata,poput neprimjereno korištenih i propalih prevlaka,ostataka ljepila i starih rekonstrukcija.[2][3][4]

Tehnološki pregled predmeta[uredi VE | uredi]

Promatranje u vidljivom te ultraljubičastom svijetlu,optička mikroskopija ,gamagrafija i skenirajući elektronski mikroskop pokazuju nam ćelijsku strukturu ,te se mogu koristiti pri dokazivanju vrsti od koje bjelokost potječe,razjašnjenju korištene tehnologije izrade,te procesa razgradnje.

Instrumentalnom analizom kod obojene bjelokosti dolazimo i do identifikacije eventualno korištenih pigmenata,bojitelja i veziva ,kao i tragova nedokumentiranih konzervatorskih postupaka .[4][5]

Preventivna konzervacija[uredi VE | uredi]

Bjelokost treba biti pohranjena i izlagana van dosega direktnog sunčeva svijetla,odnosno što dalje od izvora topline. Kod izrade vitrina treba koristi samo provjerene inertne materijale.Razina rasvijete treba biti do 150 lx, za bojilima obojene predmete najviše 50 lx.Temperatura do 25 C,relativna vlažnost zraka 45 - 55 %.Bjelokost treba štititi od dodira sa tekućinama i sličnim materijalima koji mogu dovesti do stvaranja obojenih mrlja.[3][4]Identični uvijeti primijenjivi su i na predmete od kosti, rožine i kornjačevine.

Interventna konzervacija[uredi VE | uredi]

Posebice kod arheološkog materijala je interventnna konzervacija ponekad neizbježan postupak.Sve ove intervencije moraju biti rukovođene etičkim principima,prije svega reverzibilnošću primijenjenih zahvata te načelom minimalne intervencije.

Kao moguće postupke prije svega uključujemo uklanjanje topivih soli kako bi spriječili daljnje propadanje predmeta,te konsolidaciju lomljivih i oštećenih dijelova(delaminacija).Svaki od tih postupaka mora biti izveden od strane profesionalnog konzervatora.

Čišćenje[uredi VE | uredi]

U najjednostavnijim slučajevima dovoljno je predmete mehanički kistom očistiti od prašine i nečistoće.Predmete u dobrom stanju možemo čistiti minimalno destiliranom vodom natopljenim tamponima,eventualno mješavinom vode i alkohola 1:1.Predmete što brže osušiti pomoću upojnog papira.

Uklanjanje topivih soli[uredi VE | uredi]

  • kopneni nalazi
  • nalazi iz slatke ili slane vode

-kod nalaza iz mora prvo ispirati u morskoj vodi ,zatim u mješavini morske i vodovodne vode 75/25,pa 50/50.pa 25/75,te zatim u čistoj običnoj vodi,pa na kraju u destiliranoj vodi,do svođenja količine soli na minimum.Za mjerenje količine soli koristiti konduktometar.[6]

Uklanjanje netopivih soli[uredi VE | uredi]

Najefikasnije i najsigurnije je uklanjanje mehaničkim putem.

Uklanjanje onečišćenja[uredi VE | uredi]

  • Kalcij karbonat - 5 do 10 % mravlja kiselina,mogle bi se koristiti i limunska,te octena kiselina.
  • Željezo - oksalna kiselina 5- 10 % (otrov!),ili amonij citrat pH 3,5 / 5%
  • Sulfidi - 5 do 10 % vodik peroksid

Konsolidacija[uredi VE | uredi]

Može se koristiti razrijeđena otopina Paraloida B 72 u toluolu,nekada se koristio i tkz.topivi najlon.Prije konsolidacije dobro isušiti ispiranjem u alkoholu(prvo u mješavini destilirane vode i alkohola 1/1,pa u mješavini vode i alkohola 4/6,pa 3/7,2/8,1/9,pa čisti alkohol)[7].

Ljepljenje[uredi VE | uredi]

Može se koristiti poliviniacetatna disperzija,te ugušćena otopina Paraloida B 72[8].

Rekonstrukcije[uredi VE | uredi]

  • rekonstrukcije od izvorno korištenih materijala

-moraju biti označene godinom izrade,te lako uklonive sa objekta

  • rekonstrukcije od plastike ili gipsa

- retuš istih mora biti uočljiv barem iz blizine,eventualno samo sa stražnje strane predmeta,također moraju biti lako uklonive

Kost[uredi VE | uredi]

Lijepiti sa ugušćenom otopinom Paraloida B 72 ili B 67,eventualno sa PVA disperzijom.Razrijeđene otopine istih koristiti za konsolidaciju.[9]Za rekonstrukcije koristiti gips.

Rožina[uredi VE | uredi]

Kornjačevina[uredi VE | uredi]

Novije predmete čistimo isključivo suhim postupkom,samo kod jako prljavih objekata može se koristiti slina ili otopina biljke sapunike(samo dobro ocjeđeni tamponi!).U principu ne čistiti polarnim otapalima poput vode ili acetona te alkohola.Vrlo osjetljiva na UV zračenje,čuvati van domašaja svijetla. Čuvati dalje od izvora topline! Kod mokrih arheoloških nalaza nipošto ne dopustiti isušivanje predmeta!

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora[uredi VE | uredi]

Vidi članak Zakonska regulativa vezana za konzerviranje restauriranje kulturnih dobara

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj ,pa i restauratora predmeta od bjelokosti,kosti i rožine danas prije svega određuju slijedeći propisi:

  • Zakon o muzejima/16.10.1998./,
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

Školovanje konzervatora bjelokosti,kosti i rožine[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

U Hrvatskoj trenutačno nema mogućnosti školovanja za ovu vrstu predmeta kulturne baštine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (1994.) The Organic Chemistry of Museum Objects, Butterworth-Heinemann.
  2. 2,0 2,1 Ward, Gerald W. R. (ed.) (2008.). The Grove Encyclopedia of Materials and Techniques in Art, str. 299–301, Oxford University Press.
  3. 3,0 3,1 The Care and Handling of Ivory Objects. Smithsonian Museum Conservation Institute. pristupljeno 8 March 2011
  4. 4,0 4,1 4,2 Simpson, St John (2011.). “Conservation and scientific research”, The Begram Hoard: Indian Ivories from Afghanistan, str. 30–35, The British Museum.
  5. Ward, Gerald W. R. (ed.) (2008.). The Grove Encyclopedia of Materials and Techniques in Art, Oxford University Press.
  6. http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File3.htm#Removal of Surface Dirt
  7. Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.
  8. Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.
  9. Hucke ,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.,str.15

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Starling, K.(Ed.) Archaeological bone, antler and ivory, London 1987.
  • Cristoferi, E. Gli Avori:Problemi Di Restauro, Firenca 1992.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.