Koprivnica u Domovinskom ratu
 |
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, internetske stranice itd.) Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora. |
[uredi] Kronologija
Dana 23. veljače 1991. pri Policijskoj upravi Bjelovar pod koju je tada spadala Koprivnica, nakon što su od početka siječnja djelovali kao zasebni vodovi za posebne zamjene, formirana je Specijalna jedinica policije PU Bjelovar, popularno nazvana "Omege". Prvi zapovjednik jedinice bio je Miralem Alečković iz Hlebina, a u prvom sastavu nalazili su se i Robert Vulić iz Koprivnice, Krešimir Petran iz Kunovca, Stjepan Samoborec iz Cvetkovca, Dražen Mikulić iz Koprivnice, Dejan Kirilenko iz Novigrada Podravskog, Ivica Jurenec iz Koprivnice, Siniša Toth iz Vlaislava, Marijan Golubić iz Molvi, Željko Pintarić iz Varaždina, Vladimir Novosel iz Novakovca (kod Varaždina), Nenad Vrček iz Koprivnice, Zlatko Hum, Nenad Vrbanić iz Koprivnice.
U Koprivnici je 28. lipnja 1991. osnovan Zbor narodne garde u čijemu sastavu je bilo nekoliko stotina boraca podijeljenih u nekoliko postrojbi i jedan samostalni dragovoljački vod. Prvi dragovoljački odredi krenuli su na bojište pod okriljem MUP-a.
Dan 28. srpnja 1991. je bio posebno značajan. Tada su iz Policijske postaje Koprivnica upućena je prva grupa policajaca koja je pridodata Specijalnoj jedinici policije "Omega" i koja sa istom postrojbom odlazi na Banovinu, točnije položaje iznad okupirane Gline. SJP zauzima položaje u naselju Prekopa i presjeca komunikaciju Glina-Petrinja, dok je drugi dio postrojbe razmješten u Gornjem Viduševcu, Solni i okolnim naseljima. Policijska postaja iz Križevaca već je na svom prvom terenu u Glini imala skupinu od 15 policajaca 2. srpnja 1991. Na iste položaje do pada ovog dijela Banovine odlaze još dvije grupe policajaca iz Koprivnice. Upravo je na ovom dijelu ratišta najbolje iskazana jedinstvenost hrvatskih oružanih snaga, gdje su rame uz rame bile Specijalna jedinica policije "Omega", dijelovi 1. gardijske brigade, jedinice HOS-a, lokalni mladići u postrojbi pričuvne policije, Specijalna jedinica policije iz Slavonskoga Broda i nekoliko drugih manjih sastava.
Napadom pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi i jedinica JNA 16. kolovoza 1991. na Okučane započeo rat u Posavini. JNA zajedno s pobunjenim Srbima napada postrojbe MUP-a i ZNG-a kod Okučana, pokušavajući izvršiti proboj bojišnice na potezu Okučani–Nova Gradiška. Proboj srpskih snaga zaustavljen je kod Gornjih Bogićevaca, a napadači se povlače nazad u Okučane. Jedinicama JNA i pobunjenih Srba zapovijedao je Milan Čeleketić, čija je obitelj u to vrijeme još uvijek prebivala u Koprivnici.
U tim okolnostima, obzirom na malobrojnost branitelja, dolazak prve dragovoljačke postrojbe iz Koprivnice - "Stričeve grupe", u kolovozu 1991. dodatno je podigao moral pripadnika specijalne postrojbe u Pakracu, u kojoj je više od trideset Podravaca. Iako su se jedinice susrele na prometnici između Pakraca i Badljevine, pod minobacačkom paljbom neprijatelja, kratkotrajno slavlje, kod susreta Podravaca, nije izostalo.
Dana 23. kolovoza 1991. u Pakrac je pristigla prva postrojba hrvatske policije kao pojačanje Specijalnoj jedinici policije "Omega". Među sedamdeset pristiglih policajaca nalazi se i skupina policajaca-dragovoljaca iz PS Koprivnica. Isti dan u kasnim popodnevnim satima imaju prvo "vatreno krštenje" na položaju "Pilana" prema Kusonjama, odakle se premještaju na kasnije vrlo poznat položaj "Konstruktor" i "Moderna"
27. rujna 1991. načelnik GS HV Anton Tus donosi zapovjed o realizaciji Plana "Bilogora", odnosno osvajanju kasarni JNA-a na prostoru Bjelovara i Koprivnice. Na istome mjestu teško je ranjen i Tihomir Ruk iz Koprivnice.
Prethodno je Oslobadana vojarna "Kalnik" u Križevcima, te skladišta oružja i streljiva u Širokom Brezju 17. rujna 1991., među prvima u 32. varaždinskom korpusu, bilo je važno jer je iz Križevaca odaslano oružje i streljivo s kojim su oslobađane vojarne i skladišta na području navedenog korpusa, ali i naoružavale druge postrojbe u Republici Hrvatskoj.
U oslobođenju vojarne sudjelovali su jedna satnija ZNG iz Križevaca, policija iz 3. policijske postaje u Križevcima, samostalni vod ZNG Nova Kapela, izvidničko-diverzantski vod iz Siska i pripadnici odreda Narodne zaštite iz Križevaca.
Nakon dugotrajnog ali uspješnog pregovora Kriznog štaba s bivšim oficirima JNA, oni su 30. rujna napustili vojarnu u Koprivnici, a nekoliko dana kasnije 4. listopada osnovano je prvo zapovjedništvo 117. brigade.
Prigodom raketiranja vojarne od strane MIG-a JNA, dana 05.10.1991 pogiba David Piskor,prva žrtva agresora u samoj Koprivnici. Nekoliko dana kasnije Hrvatska stranka prava Koprivnica ustrojava dobrovoljačku satnija HOS pod zapovjedanjem Darka Ozmeca koja je krenula je na pakračko bojište, dok je križevačka satnija iz treće bojne krenula na ratne terene Pisarovine. U to vrijeme stvarao se i 61. laki topničko-raketni divizion protuzračne obrane pod zapovjedanjem pk. Barića kao i 6. haubički divizijun 105 mm sa zapovjednikom brg. Trnskim. Tog istog mjeseca tzv. Capićeva grupa uspješno borbeno djeluje na virovitičkom području, a njima se priključila Koprivnička tenkovska grupa Bumbari. Zajedno su djelovali u sklopu 127. ratne brigade, a kasnije u sklopu 117. brigade. Prve postrojbe 117. brigade pod zapovjedanjem pk. Kralja, krenule su na novljansko bojište u studenome 1991. godine i bilježe uspjehe kojima se rijetko koja brigada HV može dičiti. Naime sve do potpisivanja Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992. , 117. brigada djelovala je uglavnom ofenzivno i to među prvima. U to vrijeme zauzela je velik dio okupiranog hrvatskog područja, oslobodivši više mjesta kao što je Subocka, Bair, Popovac, Trokut, Kukunjevac i druga. Brigada je službeno ugašena 31. srpnja 1992.
Gašenjem 117. brigade ne prestaje djelovanje vojno-redarstvenih postrojbi iz Koprivnice u Domovinskom ratu (pripadnici slavne 117. br., gašenjem iste, prelaze u novoustrojene ratne postrojbe). Formira se 145. borbena grupa koja je bojno djelovala na Slavonsko-brodskom ratištu pod zapovjedanjem stn Milana Vidovića, te kasnije bjn.Capića-Dugog.Borbena grupa prolazi kroz teške borbe,ima ranjenih i poginulih pripadnika. U isto vrijeme Specijalna postrojba PU Koprivničke pod zapovjedanjem Ivice Jurenca odrađuje svoje specifične i vrlo zahtjevne zadaće.
U Koprivnici se ustrojava i 13. PO trd vođen sa zapovjednikom bjn. Vukovićem-Vukom, ovaj samostalni protuoklopni topničko-raketni divizijun djeluje na ratištima širom Hrvatske, posebno se ističe učinkovitošću u vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja" a tijekom bojnih djelovanja postrojba ima ranjenih pripadnika.
Po povratku iz "Oluje" nekoliko tisuća građana Koprivnice priređuju im veličanstven doček na glavnom gradskom trgu i tim dočekom praktički završava Domovinski rat za Koprivničke postrojbe HV.
Ne smije se zaboraviti i Nastavno središte HV Koprivnica koje je formirano 1. ožujka 1992. i kao mirnodopska postrojba obućava tisuće mladića-ročnika u stjecanju vojnih vještina.
