Korejci
Korejci su narod koji pripada južnoj Aziji s oko 71 milijuna stanovnika (postoje i navodi koji barataju s bitno većim brojem pripadnika) prije svega u Koreji, gdje čine 79.8% ukupnog stanovništva.
[uredi] Stanovništvo
Južna Koreja trenutno ima oko 48.850.000 stanovnika. Većina Južnokorejaca živi u urbaniziranim područjima zbog brzog gospodarskog i ekonomskog razvoja tijekom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća.Glavni grad Seul je ujedno i najveći grad i industrijski centar Južne Koreje. Imao je 10,3 milijuna stanovnika u 2006. godini, što ga čini jednim od najvećih gradova na svijetu. Drugi veliki gradovi suBusan (3,65 milijuna), Incheon (2,63 milijuna), Daegu (2,53 milijuna), Daejeon (1,46 milijuna), Gwangju (1,41 milijun) i Ulsan (1,1 milijun).Nakon podjele Korejskog poluotoka nakon 2. Svjetskog rata oko četiri milijuna stanovnika preselilo se iz Sjeverne u Južnu Koreju.Mala populacija stranih državljana u Južnoj Koreji sve više raste. U 2007. godini u južnoj Koreji je bilo oko milijun stranih državljana, od toga ih je oko 100 000 koji su vjenčani s Korejancima, 400 000 koji rade u Koreji i oko 250 000 ilegalnih naseljenika.
[uredi] Stanovništvo Sjeverne Koreje
Sjeverna Koreja jedna je od etnički najhomogenijih zemalja na svijetu (ima oko 24 milijuna stanivnika). Uz Korejce čiji jezik nije srodan susjednom kineskom ili japanskom u zemlji žive male kineske i japanske manjine. To je rezultat loše, gotovo nikakve vanjske politike te veoma malo zanimanje za useljenika iz drugih zemalja, tako da je u Sjevernoj Koreji gotovo nemoguće biti stranac. Stanovništvo Sjeverne Koreje se u posljednjih 40 godina povećalo za skoro 50%. 1960.]] je živjelo oko 12 milijuna stanovnika, dok danas živi negdje oko 23 milijuna. No zbog lošeg životnog standarda, prosječna starost sjevernih Korejanaca iznosi oko 67 godina, dok je (za usporedbu) u europskim zemljama ili Japanu često više od 75 pa čak do 80 godina.
Danas je sjeverna Koreja suočena sa problemom ilegalnih iseljenika, čiji broj u zadnje vrijeme dosegao nekoliko stotina tisuća. Ilegalni emigranti najprije dolaze i Kinu (zbog oštre kontrole granica između dvije Koreje), pa tek onda nastoje doći u Južnu Koreju, koja je po standardu života, nešto sasvim suprotno od sjeverne. Sjevernu Koreju pratila je jedno vrijeme i glad. Za to vrijeme kontrola na granici dviju Koreja se smanjila, gotovo nestala, pa su tu priliku ljudi iskoristili, kako bi bez velikih poteškoća mogli ući u Južnu Koreju. Službeno, Sjeverna je Koreja ateistička zemlja, a tradicionalne religije su Budizam i Konfucijanizam, s manjom [kršćanstvo|[kršćanskom zajednicom]].
