Kosen Judo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kosen Judo
(高專柔道)
Kosen.jpg
Kosen judaši pri treningu
Poznat kao Newaza judo, Shichitei judo
Domena Grappling
Zemlja porijekla Flag of Japan.svgJapan
Osnivač Jigoro Kano
Poznati majstori Hirata Kanae, Mitsuo Maeda
Olimpijski šport Ne

Kosen judo (高專柔道) je oblik juda usvojen od glavnih japanskih srednjih i tehničkih škola počevši od carskog sveučilišta u Tokiju 1914. Danas se još prakticira u sveučilišnim klubovima Japana. Kosen judo naglašava newazu (podne tehnike) kao što su kontrole, zglobni koštci i gušenja više nego najčešći tip juda, Kodokan judo. Kosen judo je sličan Brazilskom Jiu-Jitsuu, zato što obje vještine imaju korijene u judu. Kosen judo natjecanja dozvoljavaju veću slobodu u podnim tehnikama.

Povijest[uredi VE | uredi]

Korijeni Kosen juda leže u dvije škole jujutsua: Fusen-Ryu jujutsu i, ne iznenađujuće, Jigorov Kanov vlastiti ryu (škola) koja je nazvana judo, kasnije znana kao Kodokan judo i raširena po svijetu.

Porijeklo[uredi VE | uredi]

Fusen-Ryu jujutsu osnovao je Takeda Motsuge početkom 1880-ih. Ryu je bio temeljen na njegovim ranim jujutsu znanjima (već kao tinejdžer imao je titulu shihana). Najutjecajnije škole u kojima je trenirao bile su Nanba Ippo (od Takahashija Inobeija), Takenouchi, Sekiguchi, Yoshin, Shibukawa i Yagyu-Ryu. Nestanak samurajske klase je bio u skladu s razvojem Fusen-Ryua, i misli se da je zabrana oružane borbe (i stoga manji oslonac na tjelesni oklop) vjerojatno vrlo utjecala na naglasak Fusen-Ryua na naoružane i neoklopljene tehnike. Za razliku od prijašnjih škola koje su se morale boriti s udarcima i grapplingom ograničenima od tjelesnog oklopa (i biti oprezne zbog kontriranja s noževima i mačevima), Fusen Ryu mogao je koristiti različite do-gi (tradicionalna Judo ili Karate uniforma) manipulacijske tehnike.

Do kraja 19. stoljeća druga škola jujutsua koja se također prilagodila promjenljivoj borbenoj okolini postajala je slavnija pobjeđivanjem starijih, tradicionalnijih škola u nizu borbi. Ovu školu osnovao je Jigoro Kano, bila je nazvana Kodokan judo i izvor je olimpijskog i športskog juda u srednjim školama i fakultetima.

Mataemon Tanabe, tadašnji Fusen-Ryu majstor, izazvao je Kanovu školu i njezine učenike i dobio sve borbe. Na Kanovo iznenađenje, Fusen-Ryuov fokus je bio manji na bacačkim tehnikama nego na koštce i gušenja - bez obzira da li se primjenjuju u stojećem položaju, kao dio rušenja ili na podu nakon jednostavnog rušenja - nego na elegantna bacanja koja čine srce Kodokana.

Fusen-Ryu blistao je na podu, gdje su pribadače, gušenja, ručni i nožni koštci visoko učinkoviti, dok je Kodokan Judo praktikantima bilo udobnije napadati i braniti se iz stojeće pozicije. Kano je prije pozvao vođe svakog Jujutsu ryu ha-a koje je susreo da doprinesu razvoju Juda, i isto je to zamolio Tanabea, nagovarajući ga da integrira Fusen-Ryu u Kodokan judo. Sa svojom odličnom podnom igrom (newazom), Fusen-Ryu je dosta toga dao Kodokan judu, koji se sada sastoji od dva glavna skupa vještina, bacanja i podne tehnike, iako su tradicionalnije skupine vještina uključivale bacanja, podnu igru, gušenja i udarce. U modernom judu ništa se ne vidi od udaraca (atemi-waza).

Pod ranije poznate judaše, koji su bili pod utjecajem Fusen-Ryua spadaju Yoshiaki Yamashita, Hirata Kanae, Tsunejiro Tomita, Sakujiro Yokoyama i Mitsuo Maeda. Meada je otišao učiti obitelj Gracie judo, koji će se kasnije razviti vještinu u Brazilski Jiu-Jitsu. Za razliku od modernog športskog juda koji naglašava bacanja, a ne podne tehnike, Brazilski Jiu-Jitsu je sačuvao, i danas je poznat po svojem naglasku na podne tehnike i vjerojatno održava više borilački aspekt putem vale tuda i danas mješovitim borilačkim vještinama.

Rođenje[uredi VE | uredi]

Jujutsu škole su dobile lošu reputaciju u 19. stoljeću. Vještina jujutsua nije bila smatrana športom, i njezini praktikanti su bili smatrani nevaljalima. To je brinulo Kana jer je on htio da se njegova vještina uči kao način života i da bude tjelesna vježba (za um i tijelo). Od tada je počeo promovirati edukacijsku stranu svoje jujutsu Ryu škole prvo tako da je promijenio ime jujutsu u judo. To je teoretski demonstriralo da je Kanova škola otišla od bujutsu tradicije ratovanja prema budo tradiciji gdje je uloga individualca bila prava usredotočenost.

Širenje Kodokan Judo newaze[uredi VE | uredi]

Učinkovitost newaze i lakoća učenja počeli su mijenjati način na koji su se judo borbe mijenjale. Bilo je prelagano trenirati krupnog borca u newazi i da on zaustavi najsnažnijeg borca iz druge škole, stoga je uskoro Kano uvidio da bi judo mogao postati samo newaza škola. 1925. bio je toliki naglasak na newazi, zbog njezinih uspjeha na natjecanjima, da je Kano uveo nova pravila ograničavajući količinu vremena koliko judaš smije biti na podu. Određeno je da tehnike moraju početi od tachiwaze (stajaća pozicija) i ako si povukao svoga protivnika tri puta dolje on je proglašen pobjednikom. Pravilo je vrijedilo sve do 1940-ih, ali je bilo ignorirano od Kosen škola koje su nastavljale svoj oblik newaza natjecanja.

Kosen judo se još prakticira na nekim japanskim sveučilištima, osobito na sedam bivših carskih sveučilišta u Japanu. Ponekad je zvan shichitei-judo (七帝柔道). Postoji godišnje prvenstvo između tih 7 sveučilišta (uglavnom u lipnju).

Evolucija[uredi VE | uredi]

Za vrijeme promijene pravila 1925. newaza je bila popularna i dobro istražena, osobito kod Kosen judo studenata. Zato što je Kosen judo bio samo međuškolsko natjecanje, postojala je mogućnost neriješenoga rezultata. Bio je samo ippon (pobjeda pribadačom, predajom ili savršenim bacanjem) ili neriješeno. Newaza trening je bio koristan jer je lakše postići neriješeno u newazi i brže početnika pripremiti za natjecanje. U to vrijeme, pozicija kornjače, dvostruki nožni koštci (zatvoreni gard), polugardovi i tako dalje bili su istraženi od Kosen majstora.

Kosen judo je slijedio svoj put i nastavljao pod starim pravilima sve do danas u natjecanjima sedam sveučilišta. Kano je bio oprezan da ne uništi Kosen judo kada je uveo nova pravila. To je učinio iz nekoliko razloga:

  • relativno je malo radilo samo newazu
  • htio je newaza specijaliste u Judu
  • nije se mogao uvjeriti da je raditi samo newazu loše
  • Kosen judaši su radili i tachiwazu unatoč njihovom naglasku na newazu

Ovako promijenjena pravila nisu primijenjena kroz cijeli judo u Japanu dozvoljavajući judu da se razvije i u stajaćem obliku i na tlu. Nova pravila su izmišljena kao sredstvo naglaska na tachiwazu dok je vođena velika briga da newaza ne postane nepopularna.

Duh[uredi VE | uredi]

Kosen judo slijedi duh bushida. Pobjeda je bio najvažniji aspekt, iako u bushidu to znači više pobijediti za grupu, a ne za pojedinca. Bili su elita svoga vremena. Nikad se nisu predavali, čak i kada su bili pribijeni ili njihove ruke polomljene, i radije se onesvijestili nego povikali maitta. Drugi svjetski rat je to promijenio, jer gubitkom rata Kodokan je bio zatvoren, te je naposlijetku postao vojna akademija. Poslije sastanaka dogovoreno je da se Kodokan može ponovno otvoriti samo ako je podučavao judo na čisti demokratski način.

Brazilski Jiu-Jitsu[uredi VE | uredi]

1904. Mitsuo Maeda, vrhunski judaš, bio je poslan u Ameriku da proširi judo. Na poslijetku došao je u Brazil 1915. i podučavao judo newazu Carlosa Graciea. Hélio Gracie naučio je tehnike gledajući svoga brata Carlosa, i prilagodio ih svom slabom i mršavom tijelu. Ovako se Brazilski Jiu-Jitsu može smatrati direktnim potomkom judo newaze i Kodokan juda kakav se trenirao prije drugog svjetskog rata.

U nedavno vrijeme, zbog istaknutosti Brazilskog Jiu-Jitsua u medijima, rivalstvo između juda i Brazilskog Jiu-Jitsua počelo je rasti. Uskoro se to počelo smatrati štetnim za obje vještine. U Brazilu praktikanti BJJ-a nikad nisu obraćali puno pozornosti na taj rivalitet, djelomično jer nisu smatrali da športski judo ima bilo kakav utjecaj na njihovu vještinu, djelomično jer su smatrali da su judo majstori stare škole sposobni borci (svjedočanstvo Hélia Graciea o vještini Masahika Kimure je samo jedan dokaz među mnogima).

Trenutačno je trend u Brazilu da se približe judo i BJJ škole. BJJ borci išli su u judo škole kako bi razvili svoju bacačku tehniku, a judaši su otišli u BJJ škole da razviju svoju vještinu newaze. Dosta priznanja za to se može dodati specijaliziranim medijima koji su počeli pisati članke o porijeklu Brazilskog Jiu-Jitsua od juda, promovirajući sukladnost obiju vještina.

Učenjaci smatraju Brazilski Jiu-Jitsu i Kosen judo više povezanim sa newazom Kodokan juda prije Drugog svjetskog rata, nego što je današnji judo kako to prikazuje Kodokan.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]