Bakovac Kosinjski

Bakovac Kosinjski
	Kapela sv. Vida
Država	Hrvatska
Županija	Ličko-senjska
Općina/grad	Perušić
Površina	46,2 km2
Koordinate	44°42′40″N 15°12′32″E / 44.711°N 15.209°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	69
– gustoća	1 st./km2
Autooznaka	GS
	Bakovac Kosinjski Bakovac Kosinjski na zemljovidu Hrvatske

Bakovac Kosinjski ili Kosinjski Bakovac je dio Kosinjske doline i naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Perušić, Ličko-senjska županija. U srednjem vijeku nazivao se Srakovina, a koje je ime zadržao u formi Sraklin sve do 24. prosinca 1913.^[3] kada je preimenovan u današnji naziv Kosinjski Bakovac.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Bakovac Kosinjski, je naselje u Lici, smješteno blizu Perušića i oko 6 km zapadno od Gornjeg Kosinja. Nadmorska visina 507 m.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Naselje Bakovac Kosinjski: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	659			1015	1163	1308	1058	996	1064	935	813	697	472	372	187	126	69
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Iskazivano pod imenom Sraklin u 1857. i 1900., Bakovac od 1869. do 1890. i Bakovac Kosinjski od 1910. nadalje. U 1869. i 1880. podaci su sadržani u naselju Gornji Kosinj. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Etnički sastav stanovništva:^[4]

2001. – 187
1991. – 372 (Hrvati - 367, Srbi - 1, ostali - 4)
1981. – 472 (Hrvati - 435, Jugoslaveni - 35, ostali - 2)
1971. – 697 (Hrvati - 692, Jugoslaveni - 1, ostali - 4)

Povijest i kultura[uredi | uredi kôd]

U starom vijeku su u ovom kraju živjeli Japodi, vrlo vjerojatno imena Parentini, a o čemu nam svjedoči epigrafski spomenik iz 1.st. tzv. Pisani kamen. Nalazi se na području današnjeg Kosinja, u blizini Lomske dulibe, preciznije u predjelu Legenac, 1200m zračne linije od vrela Begovača.

U srednjem vijeku je na mjestu današnjeg Kosinjskog Bakovca bilo spomenuto naselje Srakovina, s gradom Kosinjem i manjim selima Gorenja Vas i Rdeča Vas. Cijelo područje bilo je u vlasništvu srednjovjekovnoga Bočaćkog plemena Stupića, prezimena Lacković, poznatih kao knezovi Kosinjski. 1499.god. zamjenom Kosinjskih s Anžom (Ivanom) VIII. Frankapanom Brinjskim grad Kosinj i okolna sela prelaze u njegov posjed. Ključni lokalitet Kosinjskog Bakovca upravo je grad Kosinj/Kosinjski Ribnik kao srednjovjekovni burg i lokacija Kosinjske tiskare. Iz njegovih su ruševina prenesene na današnju kapelu sv. Vida četiri glagoljske ploče i grb Anža Frankapana.^[5] U Kosinjski Bakovac se u literaturi pogrješno pozicionira selo Ljupčići. Ispravnom transliteracijom darovnice Anža Frankapana iz 1493. objavljenoj u Bratulićevim Hrvatskim spomenicima 2017.god.^[6] jasno se definira pozicija Ljupčića. U smjeru istoka prema zapadu od Krasna "gredući jesu njih mejaši" selo Ljupčići, a što može biti samo na području današnjeg Apatišana kod Krasna.

Sakralni spomenici[uredi | uredi kôd]

Kapela u Kosinjskom Bakovcu nosi ime sv. Vida. Izgrađena je prije 1700.god.^[7], obnovljena je prvi puta 1768.god. materijalom iz "grada Kosinja", te drugi puta krajem 19. st. postavljanjem ograde, fasade, oltara itd.

Jela car[uredi | uredi kôd]

Kraj Kosinjskog Bakovca nalazi se najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi poznata kao "Jela car".^[8] Visoka je 42,5 m a ima opseg 5,42 m. Njena posebnost jest u tome što je stara oko 1000 godina, tako da sve jele koje rastu oko nje djeluju „normalne“ visine i širine, a sama jela zaista izgleda kao car u njihovom okruženju.^[9]