Kraljev gambit
a | b | c | d | e | f | g | h | ||
8 | 8 | ||||||||
7 | 7 | ||||||||
6 | 6 | ||||||||
5 | 5 | ||||||||
4 | 4 | ||||||||
3 | 3 | ||||||||
2 | 2 | ||||||||
1 | 1 | ||||||||
a | b | c | d | e | f | g | h |
Kraljev gambit je vrsta šahovskog otvaranja.
Definicija[uredi | uredi kôd]
Kraljev gambit je definiran potezima 1.e4 e5 2.f4.
Njegova osnovna odlika je žrtvovanje figure pješaka radi bržeg izlaska i razvoja figura, a s ciljem postizanja trenutačnih napada na protivnika prije nego protivnik uspije razviti svoje figure. U daljnjoj razradi nastoji se, često uz još žrtvovanja figura, doći do matne pozicije. Enciklopedija šahovskih otvaranja vodi ju pod kodom C30.
Odbijeni kraljev gambit[uredi | uredi kôd]
Ako crni pješak ne uzme ponuđenu žrtvu nego odigra neki drugi potez, gambit se smatra odbijenim.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Kraljev gambit kao vrstu otvaranja šaha zabilježio je španjolski svećenik iz Zafre, provincija Estramadura, Ruy Lopez Segura 1561. godine.
To se otvaranje naročito igralo u 19. st. Međutim, već u to vrijeme austrijski majstor Karl Falkbeer razradio je protugambit, tako da je u nekim varijantama bijeli taj koji se brani. Po njemu je i nazvano jedno otvaranje Falkbeerovim protugambitom, a vodi se kao otvaranje C31: 1. e4 e5 2. f4 d5.
Početkom 20. st. gambitni turniri u Beču, Opatiji i Badenu doveli su do daljnjeg opadanja interesa za ovo otvaranje. Ipak, mnogi od najboljih šahista različitih vremena često su uspješno započinjali šah kraljevim gambitom: Boris Spaski, Aleksandar Aljehin, Paul Keres, Mihail Talj, Robert Fischer, Viktor Korčnoj.
Oblici[uredi | uredi kôd]
Osim spomenutog Falkbeerovog protugambita, šahovska enciklopedija navodi još nekoliko oblika daljnje razrade igre, npr: C35 - Cunninghamova obrana: 1. e4 e5 2. f4 exf4 3. Nf3 Be7, C37 - Muzijev gambit: 1. e4 e5 2. f4 exf4 3. Nf3 g5 4. Nc3.