Krizantemino prijestolje
Krizantemino prijestolje (japanski 皇位|, こうい, čit. kōi, "car, carski" + "prijestolje"0 u doslovnom prijevodu na hrvatski jezik carsko prijestolje) je izraz na hrvatskom jeziku kojim se označuje prijestolje japanskog cara. Ime je dobilo prema cvijetu krizantemi koja se nalazi na japanskom grbu. Pojam se može odnositi na samo sjedište, kao prijestolje takamikura (高御座) u Shishin-denu u carskoj palači u Kyotu.[1]
Druga prijestolja ili sjedala kojima se služi car na službenoj dužnosti, kao što su ono u tokijskoj car ili ono kojim se služi u Kokkaiju (japanskom parlamentu) pri ceremonijama u svezi s njegovim prijestolnim govorima nisu "Krizantemino prijestolje".[2]
U metonimnom smislu, "Krizantemino prijestolje" se retorički odnosi na naslov šefa države.[3] i na instituciju sâme japanske monarhije.[4][5][6][7][8][9]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Richard Ponsonby-Fane. (1959.). The Imperial House of Japan, str. 337.
- ↑ Walter Wallace McLaren. (1916.). A Political History of Japan During the Meiji Era - 1867-1912, str. 361.
- ↑ David Williams. (1858.). The preceptor's assistant, or, Miscellaneous questions in general history, literature, and science, str. 153.
- ↑ Takashina Shûji. "An Empress on the Chrysanthemum Throne?" Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2006. (Wayback Machine) Japan Echo. sv. 31, br. 6, prosinac 2004.
- ↑ Shane Green. "Chrysanthemum Throne a Closely Guarded Secret," Sydney Morning Herald (New South Wales). 7. prosinca 2002.
- ↑ Ronald Spector. "The Chrysanthemum Throne," (osvrt na knjigu Hirohito and the Making of Modern Japan Herberta P. Bixa). New York Times. 19. studenoga 2000.
- ↑ David McNeill. "The Sadness Behind the Chrysanthemum Throne," The Independent (London). 22. svibnja 2004.
- ↑ Justin McCurry. "Baby Boy Ends 40-year Wait for Heir to Chrysanthemum Throne," The Guardian (London). 6. rujna 2006.
- ↑ "The Chrysanthemum Throne," Hello Magazine.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- William George Aston, William George. (1896.). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. [reprinted by Tuttle Publishing, Tokyo, 2007. ISBN 0-8048-0984-4; ISBN 978-0-8048-0984-9 (paper)]
- Delmer M. Brown i Ichirō Ishida, ur. (1979). [ Jien, oko 1220.], Gukanshō (The Future and the Past, a translation and study of the Gukanshō, an interpretative history of Japan written in 1219). Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03460-0
- Peter Martin. (1997.). The Chrysanthemum Throne: A History of the Emperors of Japan. Honolulu: University of Hawaii Press. ISBN 0-824-82029-0; ISBN 978-0-824-82029-9
- Walter Wallace McLaren. (1916.). A Political History of Japan During the Meiji Era, 1867-1912. London: G. Allen & Unwin. OCLC 2371314
- Richard Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959.). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Post, Jerrold and Robert S. Robins, (1995.). When Illness Strikes the Leader. New Haven: Yale University Press. ISBN 0-300-06314-8; ISBN 978-0-300-06314-1
- Isaac Titsingh, Isaac, ur. (1834). [Siyun-sai Rin-siyo/Hayashi Gahō, 1652.], Nipon o daï itsi ran; ili, Annales des empereurs du Japon. Paris: Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland.
- Varley, H. Paul, ur. (1980.). [ Kitabatake Chikafusa, 1359.], Jinnō Shōtōki ("A Chronicle of Gods and Sovereigns: Jinnō Shōtōki of Kitabatake Chikafusa" translated by H. Paul Varley). New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-04940-4
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- NYPL Digital Galery: Trono del imperator del Giapone. Andrea Bernieri (umjetnik). Izvor: Giulio Ferrario (1823.). Il costume antico e moderno, o, storia del governo, della milizia, della religione, delle arti, scienze ed usanze di tutti i popoli antichi e moderni. Firenze : Batelli.