Kroatofobija
Kroatofobija (ili Croatofobija ili Hrvatofobija) se koristi za opisivanje iracionalnog straha ili mržnje prema Hrvatima, hrvatske kulture, hrvatske povijesti i svega što je povezano s Hrvatskom i Hrvatima.
Pojam postoji u hrvatskim rječnicima, ali ga se još uvijek rijetko koristi. Pojam se pojavio prvi put u hrvatskim dnevnim novinama Vjesnik u članku iz 1999., ali i kasnije u članku objavljenom 18. lipnja 2005., koji je preveden i komentiran od strane BBC Media monitora 21. lipnja 2005. Rečeni članak opisivao je britanski otpor prihvaćanju Hrvatske od strane EU.
Kroatofobija je duboko ukorijenjena kod dijela Srba, a prisutna je i dan danas. Mnogi srpski ideolozi odbijaju priznati Hrvate da se kao narod različit od Srba, već sve Hrvate smatraju dijelom srpskog naroda [1], šireći tako ideologiju "Velike Srbije". U Kraljevini Jugoslaviji koja je je bila pod srpskom dominacijom postojale su značajne etničke napetosti, koje su izbile na vidjelo tijekom Drugog svjetskog rata. Tada su pripadnici četničkog pokreta (legitimni predstavnici srpskog kralja) činili zvjerstva nad hrvatskim civilima, a s druge strane je država NDH činila masovne zločine nad Srbima.
Kroatofobija se, kako u Srbiji, tako i među nekim intelektualcima, novinarima, povjesničarima i političkim aktivistima sa zapada (a koji u ratovima 90-ih simpatiziraju srpsku stranu) očituje u nametanju kolektivne krivnje čitavom hrvatskom narodu zbog zločina počinjenih od strane Vojnih formacija Nezavisne Država Hrvatske (ustaša) nad Srbima, Židovima i Romima. Vrlo često se, u sklopu takvog diskursa, tvrdi da Hrvati zbog ustaških zločina nemaju pravo na vlastitu državu. Neki idu toliko daleko da zločine počinjene nad Hrvatima u Domovinskom ratu (1991-1995) u rasističkoj maniri smatraju retribucijom Srba zbog Jasenovca.
Kroatofobni stavovi mogu se naći ne samo kod ekstremnih sprskih nacionalista (i simpatizera srpskog nacionalizma među nesrbima), nego i među onima koji raspad bivše Jugoslavije smatraju negativnim događajem, civilizacijskim korakom unatrag. Hrvati se u tom kontekstu gledaju kao inicijatori raspada Jugoslavije i glavni krivci za taj događaj, drugim riječima, krivci za nestanak multietničke federacije i za nastanak "niza nacionalističkih državica" (kako pristalice takvih koncepcija kažu). Vrhunac etničke mržnje na svim stranama je bio postignut je neposredno prije, za vrijeme i nakon domovinskoga rata i rata u Bosni i Hercegovini.
Sadržaj |
Tridesetogodišnji rat [uredi]
U Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.) Beč je otvorio pozvao Hrvatsko konjaništvo upomoć. Ratnici, sa kakvim se zapadna Europa jos nije suočila ubrzo su širili strah medu protestantskim protivicima.
Karl Marx [uredi]
Postoje brojne znanstvene publikacije koje dokumentiraju rasizam Karla Marxa i koje upućuju na njegovu netrepeljivost prema Hrvatima, koja seže još iz 1849., kad je nakon vojne pobjede bana Jelačića izjavio "u Beču su Hrvati, Panduri, Česi, Serešanci i slično smeće ugušili germansku slobodu" [2]
Nadalje navodi:
Pojavni oblici [uredi]
Sljedeća mišljenja zajednička su za manifestaciji kroatofobije:
- suvremena država Hrvatska je nastavak marionetske hrvatske države NDH;
- svi Hrvati su (ekstremni) desničari i nacionalisti; (Ernst Bloch, Der Spiegel, 6,29. Jahrgang, 03/02/1975., stranica 80)
- svi Hrvati su ustaše
- nadnaravna žed za ubijanjem, povampirene ustaše
- Hrvati imaju genocidni instinkt
- Hrvati su nepouzdan i subverzivni element u društvu.
- prije Drugog svjetskog rata, popularno difamiranje je bilo netkoga nazvati komunistom. Tako su i Hrvati u to vrijeme bili prikazivani kao komunisti (HRSS je bio i zabranjen zbog "komunizma")
- američka novinarka Julia Gorin sve Hrvate naziva "nacistima", bez ikakvih dodatnih specifikacija [3]
Neki tvrde da kroatofobija "ne postoji" te da se termin koristi kao "političko oruđe od strane hrvatskih nacionalista".
Konkretni primjeri [uredi]
| “ | Hrvatska kultura je izvabračno dijete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige... Hrvatska kultura je švindl i umjetno nasljedstvo omnih koji i danas čuvaju nedjejivost krune sv. Stjepana. Hrvatska kultura je ljupina i mućak-svejedno-kako hoćete | ” |
|
—Ljubomir Micić, osnivač pokreta "zenitizma" |
||
- Između ostalog, srpski nacionalistički povjesničar Vasilije Krestić ima izražene negativne stavove prema hrvatskim narodu. U svojoj knjizi "Genocidom do Velike Hrvatske" opisuje Hrvate kao patološke mrzitelje Srba, uvijek ljubomornim na njihova postignuća, i spremni protjerati stanovništvo čim dode povoljan trenutak.
- njemački ljevičarski filozof Ernst Bloch Hrvate opisao kao: "Kroaten als Faschisten, oder zumindest als Halbfaschisten" (Hrvati kao fašisti, ili barem kao polufašisti) u intervjuu 1975. za politički tjednik „Der Spiegel“ (Der Spiegel, 6,29. Jahrgang, 03/02/1975., page 80). Ernst Bloch je imao i sumnju u Hrvate lijevog političkog spektra, koje opisuje na stranicama 92-124 svoje knjige „Sozialismus in Osteuropa, Jugoslawien“ Herausgeber Kurt Heuer und Martin Mombaur, B.2. Göttingen, 1973.
- Slovenski političar Zmago Jelinčič se u knjizi "Hrvati - u svijetlu povijesne istine" ((slov.) Hrvati - v luči zgodovinske resnice) u kojoj se polemički izjašnjava o hrvatskome narodu.
- bolivijski predsjednik Evo Morales svoju kampanju vodi upravo kroatofobijom protiv svog političkog protivnika Branka Marinkovića. Marinkovića povezuje sa ustaškim režimom iako mu je otac bio partizan. Hrvati u Boliviji preko Moralesovih medija se oslikavaju kao razlog za sve loše stvari koje su se dogodile u toj zemlji. [4] [5][6]
- srbijanski radikalni političar osumnjičen za ratne zločine Vojislav Šešelj kojemu se trenutačno sudi u Den Haagu je autor knjige "Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije“. Osim sto je napisao tu knjigu zabilježeno je više snimaka (između ostalog u skupštini Srbije) gdje vulgarno govori o Hrvatima,. njihovoj povijesti i kulturi ili poziva na fizičko nasilje protiv Hrvata.
| “ | Hrvatska se danas trese kao alkoholičar u apstinencijskoj groznici. Zna da ne smije piti i da ga to vodi u propast, a u toj groznici razdiru ga bolovi i muči se da bi za neko izvjesno vrijeme ponovno pao u svoju staru zamku. Reći ću nešto što je možda uvredljivo i za vlast i za opoziciju, ali Hrvatska je promašen projekt, nažalost. Kao što je bio promašen projekt kvislinške Endehazije tako je promašen i projekt neoustaške tuđmanovske Hrvatske. Zadao je osnovne obrasce društvene pokvarenosti i od tada se na njima pokušava graditi neke smjene vlasti koje nisu doprinijele ništa. Jer nemamo dovojno elita koje su u stanju društvo držati na okupu. Sve propada, sve institucije su otišle dođavola, sve je rasprodano, pokradeno, darovano, i čemu nastavljati uzaludni trud.
|
” |
|
—Igor Mandić u intervju za Novi list [7] |
||
Povezani članci [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ http://www.rastko.rs/rastko-du/istorija/jmitrovic/1992/jmitrovic-dubrovnik_l.html Srpstvo Dubrovnika
- ↑ 2,0 2,1 Zeit Online: Karl Marx, der Visionär und Rassist
- ↑ The Huffington Post Julia Gorin: Mass Grave of History The Vatican's WWII Identity Crisis, 26. veljače 2010.
- ↑ Poslovni dnevnik Mario Duspara: Branko Marinković, Hrvat kojeg Indijanci mrze najviše na svijetu, 30. rujna 2008., pristupljeno 3. veljače 2010.
- ↑ New York Times Simon Romero: In Bolivia, a Croat and a Critic Is Cast in a Harsh Light. 26. rujna 2008., pristupljeno 3. veljače 2010.
- ↑ Earth Times Reports: Croats in Bolivia face accusations of extremism (DPA), 20. travnja 2009. (pozivaju se na beogradski Blic)
- ↑ http://www.novilist.hr/Kultura/Igor-Mandic-Hrvatska-je-promasen-projekt-sovinistickih-elita
Vanjske poveznice [uredi]
Hrvatski tisak o kroatofobiji [uredi]
- Vjesnik Miroslav Vujević: Ksenofobija i croatofobija: Opstanak i razvitak Hrvatske ovisit će o nacionalnoj identifikaciji, 24. ožujka 2003.
- Index.hr Video: Američki židovski ekstremist govori o Hrvatima kao o "nacističkim svinjama", 3. studenog 2007.
