Kućno računalo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Kućno računalo je naziv za vrstu računala koje je bilo popularno od kasnih 70-tih do sredine 90-tih godina 20. stoljeća, a glavna osobina ovih računala jest da su svi dijelovi strojovlja u jednom kućištu, dok za video izlaz (zaslon) obično se koristila televizija.

Povijest[uredi VE | uredi]

Westinghouseov inžinjer Jim Suhterland je 1965. godine pokrenuo je pokusni projekt ECHO IV u cilju razmatranja korisnosti računarskog sistema unutar kuće, odnosno automatizacije pojedinih zadaća u domaćinstvu. Sutherland je skupio je razno sklopovlje koju je pronašao unutar tvrtke Westinghouse, i razvio je skup aplikacija koje su se koristile za: inventar, ostavljanje poruka, stvaranje kupovnih popisa, unesivanje recepata, praćenje temperature unutar kuće, upravljanje kućanskih strojeva te prognoziranje vremena. [1]. Prvo komercijalno kućno računalo Honeywell H316 na osnovi ideja iz ECHO IV proizvela je američka tvrtka Honeywell, 1969. godine sa cijenom od $10.000 doživjeo je potpuni neuspjeh na tržištu zbog cijene (cijena jedne kuće u to vrijeme) a i zbog toga što koncept nije bio široko prihvaćen.

Prva kućna računala izlaze 1977. na tržištu SAD-a : Commodore PET, Apple II,Tandy Radio Shack TRS-80. Ova računala su se prodavala u robnim kućama i specijaliziranim trgovinama elektronike i nisu zahtjevali da krajni korisnik zalemi dijelove i sastavi ostale komponente da bi dobili radni sistem. Ovaj val nastao je pojavom jefinih 8-bitnih mikroprocesora: Zilog Z80 i MOS 6502, a i zbog drugih napredaka u industriji elektronike široke potrošnje. Prva kućna računala imala su jednostavne tehničke sposnobnosti i nedostatak programske podrške. Korisnici su u nedostatku programske podrške stvarali svoje programe preko ugrađenog BASIC prevoditelja ili korištenjem nekog drugog programskog jezika. Za mnoge korisnike ovo je bilo iznad njihovih mogućnosti, iako su se sistemi reklamirali da imaju neograničene mogućnosti koje su samo ograničene maštom njihovih korisnika. Tako da su mnoga kućna računala korištena većinom za igranje video igara, i za poneke jednostavne zadatke.

Tehnologija[uredi VE | uredi]

Svojstva[uredi VE | uredi]

Kućna računala imala su sljedeća svojstva:

  • Centralna jedinica i tipkovnica ugrađena u istu jedinicu
  • u početku od 1977. do 1985.
    • većinom su 8-bitni sistemi (Zilog Z80, MOS 6502 ili Motorola 6509 (izuzetak je 16-bitni TI-99/4a)
    • Mala količina radne memorije
    • Ugrađeni programski jezik (većinom BASIC) i jednostavni operacijski sustav u ROMu
    • Video izlaz je bio povezan televiziju preko TV modulatora
    • masovna pohrana podataka obavljala se preko kasetofona, disketne jedinice bile su opcija
  • od 1985. do 1992. godine
    • većinom 16-bitni mikroprocesori (Motorola 68000)
    • sistemi dobivaju standardne 3.5" disketne jedinice
    • 512 Kb i više
    • složeniji operacijski sustavi koji više nisu u ROMu

Revolucija kućnih računala[uredi VE | uredi]

Slika iz 1980-tih: djeca igraju Paperboy na Amstradu CPC 464

Predstavnici[uredi VE | uredi]

Commodore 64

1970-te[uredi VE | uredi]

Dobro opremljeni Tandy Color Computer 3
  • 1979: Atari 400,Atari 800, prva kućna računala s posebnim integrirarim krugovima za grafiku i zvuk
  • 1979: Ti-99/4, prvo 16-bitno kučno računalo

1980-te[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]


Computer-aj aj ashton 01.svg Nedovršeni članak Kućno računalo koji govori o računarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.