Kuh-e Karkas

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Kuh-e Karkas. Za druga značenja, pogledajte Kuh-e Karkas (razdvojba).
Kuh-e Karkas
(perz.) كوه کرکس
Kuh-e Karkas 1.JPG
Panorama Kuh-e Karkasa
Visina 3910 m
Država / Pokrajina Flag of Iran.svg Iran, Isfahanska pokrajina
Dio gorja Srednjoiransko gorje
Koordinate 33°27′19″N 51°47′59″E / 33.45528°N 51.79972°E / 33.45528; 51.79972Koordinate: 33°27′19″N 51°47′59″E / 33.45528°N 51.79972°E / 33.45528; 51.79972
Najbliži gradovi Natanz, Kašan
Starost tercijar
Kuh-e Karkas na karti Iran
Kuh-e Karkas
Kuh-e Karkas
Lokacija Kuh-e Karkasa u Iranu

Mjestopisni zemljovid

Kuh-e Karkas (perz. كوه کرکس; dosl. Planina supova) je planina na sjeverozapadu Isfahanske pokrajine u Iranu. Dijelom je Srednjoiranskog gorja i nadmorska visina najvišeg vrha ovisno o izvorima iznosi od 3895 do 3910 m. Kuh-e Karkas obiluje faunom zbog čega je kroz povijest bio carskim lovištem, no danas je strogo zaštićeno područje. U podnožju ovog planinskog lanca smješteni su iranski gradovi Kašan i Natanz.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Uvriježeno je da Kuh-e Karkas podrazumijeva planinu supova (perz. kuhplanina; karkassup), čemu u prilog ide da je planina zaista staništem raznih vrsta strvinara o kojima su pisali i srednjovjekovni autori. Drugi stručnjaci skloni su još starijem etimološkom podrijetlu pa oronim dovode u vezu s Kasitima, drevnim narodom koji je naseljavao Iransku visoravan sredinom 2. tisućljeća pr. Kr. Naime, prema tumačenju ukrajinskog iranologa R. Ghirshmana, kar-kasi podrazumijeva grad Kasita (akad. kar ⇒ grad; kasiKasiti). Ovoj teoriji ide u prilog podatak da su Kasiti ostali upamćeni po naprednoj metalurgiji, dok je upravo kod Arismana u podnožju Kuh-e Karkasa pronađen jedan od najvećih i najstarijih metalurških arheoloških kompleksa.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Irana
Kuh-e Karkas smješten je u središnjem Iranu i ovisno o kontekstu može implicirati najviši planinski vrh (3910 m), planinski masiv približno određen potezom Natanz-Keše-Handžan, te 150-ak km dugačak planinski lanac koji se proteže uz Ardestan, Natanz i Kašan. Najproširenije značenje pojavljuje se u „Granicama svijeta” (arap. Ḥodūd al-ʿālam), djelu nepoznatog perzijskog autora iz 982. godine u kojem Karkas kao područje obuhvaća čak i istočna pustinjska područja Dašt-e Kavira i Luta. Planina se javlja i u drugim djelima najranijih islamskih zemljopisaca: Mukadasi ga opisuje najvišim vrhom iranskih pustinjskih krajeva, Istahri ga spominje u kontekstu pljačkaškog utočišta, a Mustavfi piše da se radi o usamljenoj planini na kojoj se gnijezde strvinari odnosno obitavaju divlje koze. Protežući se širinom od 40-ak km u smjeru sjeverozapad-jugoistok, gorje Kuh-e Karkasa odvaja dva dijela Iranske visoravni bitno različite nadmorske visine − do 1000 m s gornje odnosno iznad 2000 m s donje strane. Lanac je poprečno ispresjecan dolinama manjih rijeka među kojima se ističu Čime-Rud i Barz-Rud. Arheološki lokaliteti kod Abjane svjedoče da su ova planinska područja kontinuirano naseljena još od starog vijeka. Drugi planinski vrhovi Karkasovog masiva viši od 3000 m su Kamar-Siah (3217 m), Kašk-Hane (3330 m) i Kalabe-Šah (3412 m).

Geologija[uredi VE | uredi]

Planinski lanac Kuh-e Karkasa dijelom je prostranijeg Srednjoiranskog gorja koje se gotovo pravocrtno proteže u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a geološki je oblikovano tijekom tercijara. Gorje sastavljeno uglavnom od plutonita (diorita i granita) nadvija se nad prekambrijsko-paleozojskom podlogom koja se pruža sjeveroistočno, dok se jugozapadno proteže viši pojas metamorfnih i intruzivnih stijena iz ere mezozoika. Najrasprostranjenije metalne mineralne sirovine su bakar, olovo i cink, a rudarstvo i metalurgija sudeći prema arheološkim nalazištima iz obližnjeg Arismana bili su aktivni još početkom 4. tisućljeća pr. Kr. Ležišta salitre i sumpora tijekom safavidskog razdoblja iskorištavana su u vojne svrhe odnosno za proizvodnju baruta. Suvremeni rudnici danas se nalaze uglavnom na sjeveru u okolici Kašana.

Flora i fauna[uredi VE | uredi]

Kuh-e Karkas obiluje florom i faunom, a blizina safavidske prijestolnice Isfahana učinila ga je omiljenim carskim lovištem. Životinjske vrste na njegovim obroncima uključuju zečeve, vukove, divlje koze i ovce, te 62 vrste ptica. Kuh-e Karkas danas je ekološko zaštićeno područje koje obuhvaća 92.100 ha.

Identificirane biljne vrste poredane do maksimalne nadmorske visine su:

Poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Kuh-e Karkas