Kumir

Izvor: Wikipedija
Danski biskup Absalon ruši kumir boga Svetovida u Arkoni, na otoku Rujani 1168. godine (slika danskog slikara Lauritsa Tuxena iz 1894.)

Kumir (rus. кумир; eng. idol) je kip rađen u drvetu ili kamenu s likom slavenskih božanstava. Postavljani su ili na središnja mjesta u hramovima ili na ona brda u okolini naseljenih mjesta koja su bila povezivana sa slavenskim božanstvima.[1] Kumire nalazimo diljem slavenskog svijeta i oni nerijetko omogućavaju da se označe granice prostiranja srednjovjekovnih slavenskih država (kameni kumir boga Triglava nađen je u Grejbergu[kako se ovo izvorno piše?] kraj Esbjerga u Danskoj). Kumire božanstvima tzv. kijevskog panteona slavenske vjere rađene od drveta s ukrasima od plemenitih kovina 980. je godine podigao knez Vladimir na brdu kraj Kijeva.[2] Tijekom križarskih ratova protiv poganskih zapadnih Slavena kumiri su uništeni.[3][4] ili pri pokrštavanju tijekom srednjeg vijeka. Povećavanjem popularnosti rodnovjerja među slavenskim narodima, tijekom 20. i početkom 21. stoljeća, podignuti su kumiri u Rusiji, Ukrajini, Poljskoj, Sloveniji,[5] Srbiji[6] i drugim slavenskim državama.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Hod kroz godinu“, Vitomir Belaj, drugo izdanje, Golden marketing, Tehnička knjiga, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-212-334-0
  2. „Povijest minulih ljeta“
  3. Saxo Grammaticus, Gesta Danorum
  4. Helmold von Bosau, Chronica Slavorum
  5. Perunov kip v Turnem. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2011. Pristupljeno 17. listopada 2012.
  6. Kumir na Ravništu, RTS, 25. srpnja 2011.