Kurjakovići

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Kurjakovići Krbavski, hrvatska velikaška obitelj iz roda Gusića, koja je od početka 14. stoljeća držala Krbavsku župu. Rodonačelnik obitelji je knez Kurjak Gusić koji se u izvorima prvi put pojavljuje 1298. kao krbavski knez (comes Curiacus).[1] Njegovi su sinovi Budislav, Pavao i Grgur početkom 14. stoljeća obnašali različite dužnosti za banove Pavla I. i Mladena II. Do polovice 15. stoljeća proširili su vlast izvan Krbave na župe Hum, Nebljuh, Bužane, Liku i Odorje na Zrmanji.[2] Obitelj je rodbinskim vezama stekla utvrde Zvonigrad i Obrovac[3], a potonja je, uz Bag, bila glavno uporište krbavskih knezova.

Godine 1322. sudjeluju u koaliciji hrvatskih velikaša protiv bana Mladena II. te nakon njegova poraza dijele vlast u Hrvatskoj s Nelipićima.[4] Godine 1324. nalaze se, tijekom opsade Nelipčevog Knina, na strani vojvode Nelipca u sukobu protiv bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, Jurja II. Bribirskog, knezova Krčkih i grada Zadra.[5] Kraljevsku vlast priznali su tek 1345. kada je kralj Ludovik I. Anžuvinac zarobio starješinu obitelji, kneza Grgura.

Krajem 14. i početkom 15. stoljeća članovi obitelji Kurjaković obnašaju bansku čast; Butko (1394.), Pavao i Ivan (1410-1411.).[6] Nakon poraza hrvatskog plemstva na Krbavskom polju 1493. godine, kneginja Doroteja, udovica kneza Karla primorana je isplačivati Turcima godišnji danak. Njezin je sin ban Ivan Karlović (†1531.), posljednji odvjetak obitelji.[7]

[uredi] Bilješke

  1. Hrvatska opća enciklopedija, str. 145.
  2. Opća enciklopedija, str. 689.
  3. Hrvatska opća enciklopedija, str. 145.
  4. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 311.
  5. Hrvatska opća enciklopedija, str. 145.
  6. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 311.
  7. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 311.

[uredi] Literatura

Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati