Kurt Georg Kiesinger

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kurt Georg Kiesinger
Kurt Georg Kiesinger
29. Njemački kancelar
3. Kancelar Savezne Republike Njemačke
u službi
1. prosinca, 1966. – 21. listopada, 1969.
Prethodnik Ludwig Erhard
Nasljednik Willy Brandt
Rođenje 6. travnja 1904.
Smrt 9. ožujka 1988.
Politička stranka NSDAP (1933-1945)
CDU
Zanimanje odvjetnik

Kurt Georg Kiesinger (Albstadt-Ebingen, 6. travnja 1904. - Tübingen, 9. ožujka 1988.), je bio njemački konzervativni političar i kancelar zapadne njemačke od 1. prosinca 1966. do 21. listopada 1969.

Mladost[uredi VE | uredi]

Rodio se u Ebingenu u Njemačkoj. Nakon srednje škole preselio se u Berlin gdje je studirao pravo i postao odvjetnik. Kao student postao je članom rimokatoličke zajednice Askania-Burgundia. Nacističkoj stranci pridružio se 1933. Od 1940. radio je u ministarstvu vanjskih poslova. Nakon rata prošao je kroz proces denacifikacije. RSHA (nacistička organizacija) u svojim bilješkama navela je da je Kiesinger sprečavao provođenje antisemitske politike u svome uredu.

Politička karjera[uredi VE | uredi]

Za vrijeme prvih demokratskih izbora Kiesinger se pridružio CDU-u i osvojio mjesto u Bundestagu, Zapadnonjemačkom parlamentu. 1951. godine postao je član izvršnog tijela CDU-a. Otišao je iz vrhovnog tijela CDU-a nakon reformi unutar same stranke. Nakon toga odlučio se prebaciti iz državne u regionalnu politiku. 17. prosinca 1958. Postao je premijer Baden-Württemberga. U službi je bio sve do 1. prosinca 1966, kada je postao kancelar.

Kancelar[uredi VE | uredi]

Nakon što se koalicija CDU/CSU-FDP slomila, Kiesinger je došao na mjesto kancelara predvodeći veliku (CDU/CSU-SPD) koaliciju. Willy Brandt vođa SPD-a i njegov nasljednik imao je ulogu zamjenika kancelara i ministra vanjskih poslova. Tijekom njegovog mandata smanjene su napetosti između Zapadne Njemačke i Istočnog bloka, uspotavivši tako i diplomatske odnose sa Čehoslovačkom, Rumunjskom i Jugoslavijom.

Jedan od njegovih loših trenutaka na mjestu kancelara dogodio se 1968. na zasjedanju CDU-a kada ga je francuska aktivistica Beate Klarsfeld ošamarila u javnosti nazivajući ga nacistom. Učinila je to na francuskom ali dok su je dvojica redara odvodili iz prostorije, počela je uzvikivati i na njemačkom uzvikujući: "Kiesinger! Nazi! Abtreten!" ("Kiesinger! Nacist! Dolje!"). Kiesinger držeći se za svoj lijevi obraz i na rubu suza nije odgovorio. Sve do svoje smrti odbijao je komentirati taj događaj.

Na izborima 1969. SPD je stvorio koaliciju s FDP i tako osvojio vlast. Time je završila posljeratna vladavina CDU-ovih kancelara. Na Kiesingerovo mjesto došao je Willy Brandt dotadašnji njegov zamjenik.

Kiesinger je nastavio voditi CDU/CSU kao najveću opozicijsku stranku u zemlji sve do srpnja 1971. Ostao je član Bundestaga do 1980., kada se povukao iz politike.

Umro je u Tübingenu 1988. Tijekom cijelog svog života, pa čak i nakon svoje smrti prozivan je nacistom zbog sudjelovanja u Nacističkoj stranci za vrijeme Trećeg Reicha.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Schwäbische Kindheit. Tübingen 1964.
  • Die Stellung des Parlamentariers in unserer Zeit. Stuttgart 1981.
  • Dunkle und helle Jahre: Erinnerungen 1904 - 1958. Stuttgart 1989.