Kyštymska katastrofa

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kontaminirano područje
Položaj na zemljovidu

Kyštymska katastrofa je incident kontaminiranja radijacijom koji se dogodio 29. rujna 1957. u postrojenju za preradu nuklearnog goriva Majak u Rusiji (tadašnji SSSR). Ovaj incident je označen ocjenom 6 na međunarodnoj ljestvici nuklearnih događaja, što ga čini drugim najozbiljnijim nuklearnim incidentom ikada zabilježenim (poslije Černobiljske katastrofe). Incident se dogodio u gradu Ozersku, zatvorenom gradu izgrađenom oko tvornice Majaka. Kako Ozersk / Majak (također poznati kao Čeljabinsk -40 i Čeljabinsk-65) nisu bili označeni na zemljovidima, katastrofa je dobila ime po Kyštymu, najbližem poznatom gradu.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Nakon Drugog svjetskog rata, SSSR je kaskao za Sjedinjenim Državama u razvoju nuklearnog oružja, pa je započeo užurbani program istraživanja i razvitka kako bi proizveo dovoljne količine urana i plutonija koji može koristiti za vojne namjene. Tvornica Majak je izgrađena u velikoj žurbi između 1945. i 1948. godine. Rupe koje su sovjetski fizičari imali u poznavanju nuklearne fizike su im otežale procjenu sigurnosti mnogih odluka. Također, pitanja zaštite okoliša nisu ozbiljno razmatrana u ranim fazama razvoja. Isprva je radioaktivni otpad visoke razine iz tvornice Majak ispuštan direktno u obližnju rijeku, koja je otpad nosila u rijeku Ob, koja je tekla dalje u Arktički ocean. Kasnije je jezero Karačaj rabljeno kao skladište na otvorenom.

Ustanova za skladištenje ukapljenog nuklearnog otpada je dodana oko 1953. godine. Sastojala se od čeličnih spremnika postavljenih na betonsku osnovu, 8,2 metra pod zemljom. Zbog visoke razine radioaktivnosti, otpad je sam sebe zagrijavao (premda lančana reakcija nije bila moguća). Zbog toga je oko svakog skupa od 20 spremnika izgrađen hladnjak. Postrojenja za praćenje rada hladnjaka i sadržaja spremnika nisu bila prikladna.

Eksplozija[uredi VE | uredi]

U rujnu 1956. sustav za hlađenje u jednom od rezervoara koji je sadržavao 70 do 80 tona tekućeg radioaktivnog otpada se pokvario i nije bio popravljen. Temperatura je počela rasti što je dovelo do isparavanja i kemijske eksplozije isušenog otpada koji se sastojao uglavnom od amonijev nitrat ai acetat a (vidi članak amonij nitratna bomba). Eksplozija, koja je imala procijenjenu snagu oko 70 do 100 tona TNT, odbacila betonski poklopac težak 160 tona u zrak.

U slijedečih 10 do 11 sati radioaktivni oblak se kretao ka sjeveroistoku, došavši 300 do 350 kilometara od mjesta eksplozije. Čestice iz oblaka su dovele do dugoročne kontaminacije područja veće od 800 četvornih kilometara, uglavnom cezija -137 i stroncijom -90.

Posljedice[uredi VE | uredi]

Zbog tajnosti koja je okruživala tvornicu Majak, stanovništvo u pogođenim područjima isprva nije obaviješteno o nesreći. Tjedan dana kasnije (6. listopada) je počela operacija za evakuaciju 10.000 ljudi iz pogođenom podrucju, još uvijek bez objašnjenja o razlozima za evakuaciju. Ljudi su "zapali u histeriju od straha zbog pojave nepoznatih 'misterioznih' bolesti koje su počele izbijati. Žrtvama je koža 'otpadala' s lica, ruku i drugih dijelova tijela koji su bili izloženi.

Sovjetska vlada je 1968. "Prerušila" istočnouralski nuklearni trag osnovavši Istočnouralski prirodni rezervat, koji je zabranio neovlašten pristup tom području.

Glasine o nuklearnoj nezgodi negdje u blizini Čeljabinska su dugo kružile na zapadu. Da je došlo do ozbiljne nuklearne nesreće istočno od Urala je na kraju zaključeno iz istraživanja o utjecaju radijacije na biljke, životinje i ekosustave, koje je sa suradnicima objavio profesor Leo Tumerman, bivši načelnik biofizički laboratorija na Institutu za molekularnu biologiju u Moskvi.

Trenutna situacija[uredi VE | uredi]

Za razinu radijacije u samom Ozersku se tvrdi da je siguran za ljude, ali područje oko Radioaktivnog traga istočnog Urala je još uvijek vrlo kontaminiran radioaktivnošću.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]