László Hadrovics

László Hadrovics (Lendava, 27. lipnja 1910. – Budimpešta, 13. svibnja 1997.)^[1] bio je poznati mađarski hungarolog, filolog, slavist, kroatist i povjesničar.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se u obitelji kojoj je podrijetlo bilo iz Čakovca. Materinji jezik mu je bio mađarski, ali je živio u višenacionalnoj sredini, pa je tako naučio i hrvatski (međimursku kajkavštinu) i slovenski. U usavršavanju njegovog znanja hrvatskog jezika je veliku ulogu odigrala Hadrovicseva rodbina koja je živjela blizu Bjelovara.

Srednju školu je pohađao u Kisegu i Kestelju, a u Budimpešti je studirao mađarski i latinski. Na studiju je došao u dodir sa slavističkim temama, što je rezultiralo i njegovim oduševljenjem za nju koje je išlo dotle da je doktorirao na slavenskoj filologiji.

Radio je u sveučilišnoj knjižnici, Institutu za povijest te na Filozofskom fakultetu u Budimpešti.

Znanstveni rad[uredi | uredi kôd]

Bavio se mađarsko-hrvatskim kulturnim vezama, posuđenicama iz slavenskih jezika u mađarskom i iz mađarskog u slavenskim jezicima, sintaksom u mađarskom jeziku, poviješću Srba, slavenskim narječjima u Mađarskoj (posebno kajkavskim i čakavskim), a među ostalim je proučavao stariju hrvatsku književnost, a ponajviše kajkavsku,. Objavio je i nekoliko studija iz područja pravopisa i jezika. Pisao je rječnike.

Njegovo najveće djelo se bavi gradišćanskim Hrvatima: Schriftum und Sprache der burgenländischen Kroaten im 18. und 19. Jahrhundert.

Bio je stalnim suradnikom međunarodnog filološkog časopisa Archivum Europea Centroorientalis, HAZU-ove Filologije, a uređivao je časopis Studia Slavica.

Bio je članom Mađarske akademije znanosti i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Djela[uredi | uredi kôd]

(izbor)

Magyarorszag es a szerb muvelodes, 1942.
Magyar és déli szláv szellemi kapcsolatok, 1944.
Le peuple serbe et son église sous la domination turque, 1947.
Kajkavische Literatur: eine Auswahl mit Einleitung, Anmerkungen und kurzem Glossar, 1964.
A funkcionalis magyar mondattan alapjai, 1969.
Schriftum und Sprache der burgenländischen Kroaten im 18. und 19. Jahrhundert, 1974.
Szerbhorvat-magyar szotar (nekoliko izdanja)
A cirill betűs szláv nyelvek neveinek magyar helyesírása. Az újgörög nevek magyar helyesírása, 1985.
Ungarische Elemente im Serbokroatischen, 1985.
Mađarski elementi u srpskohrvatskom jeziku, 1986.
Orosz-magyar szótár, 1986.
A gradistyei horvát irodalmi nyelv története
Magyar frazeológia, 1995.
Horvát-magyar szótár, 1996. (s Istvánom Nyomárkayem)
Szerb-magyar szótár', 1997.
Srpski narod i njegova Crkva pod turskom vlašću, 2000 [fr. 1947].
Horvát-magyar kisszótár - Hrvatsko-mađarski rječnik, 2. izd., 2002. (suautor: István Nyomárkay)
Horvát-magyar, magyar-horvát kisszótár, 2003. (suautor: István Nyomárkay)