Labin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Labin. Za naselje u općini Prgomet u Dalmatinskoj zagori, pogledajte Labin (Prgomet).
Labin
Labin (grb).gif
Labin, Stari Grad
Labin, Stari Grad
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava Istarske županije.svg Istarska
Nadmorska visina[1] 320 mnm
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 11.642[2] stan.
 - gradsko naselje 6.893 stan.
Gradonačelnik Tulio Demetlika (IDS)
Gradsko vijeće
 - predsjednik Valter Poropat (IDS)
 - broj članova 17 (IDS-HSU-HNS 8, SDP 3, Ulika 2, BDSH 1, HL 1, ostali nezavisni 2)
Dan grada 15. kolovoza
Zaštitnik Sveta Marija
Poštanski broj 52220
Pozivni broj +385 (0) 52
Autooznaka PU
Službena stranica labin.hr
Zemljovid
Labin na karti Hrvatska
Labin
Labin
Labin na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°06′N 14°07′E / 45.10°N 14.12°E / 45.10; 14.12

Labin (talijanski: Albona) grad je u Hrvatskoj, u Istarskoj županiji.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Sedamnaest naselja (stanje 2006) pripada gradu Labinu, to su: Bartići, Breg, Duga Luka, Gondolići, Gora Glušići, Kapelica, Kranjci, Labin, Marceljani, Presika, Rabac, Ripenda Kosi, Ripenda Kras, Ripenda Verbanci, Rogočana, Salakovci i Vinež.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Labin je udaljen 3 km od mora, a 5 km od turističkog naselja Rapca na istočnoj obali Istre.[1] Na brežuljku je smješten Stari Grad, a drugi dio grada poznat je pod nazivom Podlabin (prvotno nastao kao rudarsko naselje 30-tih godina prošlog stoljeća).

Klimatska obilježja[uredi VE | uredi]

Klima u Labinu je mediteranska, s prosječnom zimskom temperaturom od 6°C, a ljetnom od 24°C.[1]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Popis 2011.[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2011., na području Grada Labina živjelo je 11.642 stanovnika. Najviše je bilo Hrvata (62,5%), zatim regionalno opredjeljenih (17,6%), Bošnjaka (7,8%), Talijana (2,4%) i Srba (2,5%). Svih ostalih zajedno je bilo 7,2%.

Popis 2001.[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2001., na području Grada Labina živjelo je 12.426 stanovnika.[3] Najviše je bilo Hrvata (67,9%), zatim nacionalno neopredjeljenih (16,2%), Bošnjaka (4,2%), Talijana (3%) i Srba (2,2%). Svih ostalih zajedno je bilo 6,5%. Od nacionalno neopredjeljenih, njih 44,8% izjasnilo se u smislu regionalne pripadnosti (7,3% od ukupnog stanovništva Grada Labina).

Popis 1991.[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Labin

Za vrijeme popisa stanovništva 1991., labinska općina sadržavala je i današnje općine Raša, Sveta Nedelja, Kršan i Pićan. Osjećaj regionalne pripadnosti (tzv. Istrijani) tada je bio posebno raširen pa je gradsko naselje Labin brojalo 9.036 stanovnika, od čega 45,6% Hrvata, čak 37,6% 'ostalih' (tzv. Istrijani), pa Talijani i drugo), 10,1% Muslimana te 3,5% Srba. Na područje cijele tadašnje općine Labin živjelo je 25.983 stanovnika, od čega 44,4% Hrvata, 43,8% 'ostalih', 7,7% Muslimana te 2% Srba.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Labin početkom 20. st.

Labin je nastao na mjestu rimskog naselja Albona. Od 1295. bio je pod vlašću Pazinskih grofova, a od 1381. pod akvilejskim patrijarhom. Od 1420. do 1797. pod vlašću je Venecije, da bi potom pripao Austriji.

Labinska republika[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Labinska republika

Nakon I. svjetskog rata Istru je okupirala Italija. Godine 1921. izbija pobuna labinskih rudara protiv fašističkog režima, te je osnovana Labinska republika s radničkom samoupravom, no nakon četrdesetak dana ugušena je vojnom intervencijom. Ta se pobuna smatra prvom uopće antifašističkom pobunom u svijetu i najznačajniji je događaj u povijesti labinskog rudarenja.

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Veliki broj Labinjana sudjeluju u Narodnooslobodilačkoj borbi tijekom II. svjetskog rata. Tom prilikom svoje živote je položilo više od 1.300 osoba. Nakon toga Labin je postao dio Hrvatske, odnosno Jugoslavije.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Više od 400 godina u Labinu i okolici odvijala se intenzivna rudarska djelatnost. Rudnici su dugo bili kralježnica labinskog gospodarstva. Najveća proizvodnja u Istarskim ugljenokopima ostvarena je 1942. kada je uz 10.470 radnika iskopano 1.158.000 tona ugljena. Rudnik u Labinu prestao je s radom 1988. godine, nakon čega je nastupila višegodišnja kriza u labinskom gospodarstvu koje je u velikoj mjeri ovisilo o rudarstvu, a koje je potpuno ugašeno u Tupljaku 1999. godine. Labin se okrenuo prema malom i srednjem poduzetništvu te otvaranju gospodarskih zona. Danas je Labin drugi najveći izvoznik u Istri, dok Rabac, pod upravom Grada Labina, ostvaruje i preko 1,3 milijuna turističkih noćenja.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Kula Torjon u Labinu krajem 19. st.

Stari Labin je naselje akropolskoga tipa. Sadašnji izgled formira između XVI. do XVIII.stoljeća. Nekoć je bio okružen zidinama iz XIV.stoljeća, a u XVI.stoljeću se okružuje novim fortifikacijama. Grad se ponovno širi u XVIII. i XIX.stoljeću, kada se gradske zidine pretvaraju u stambene zgrade, pa čak i palače. U to vrijeme formira se sadašnji glavni starogradski trg zvan 'Crć' (danas 'Titov trg'). Stari grad obiluje kulturno-spomeničkom baštinom. Najstarije su građevine ostatci crkve sv. Justa iz IX.stoljeća. te ostatci župne crkve iz XI.stoljeća. Također obiluje renesansnim i baroknim patricijskim palačama. Poznate su renesansna palača obitelji Scampicchio iz XV.stoljeća te pretorska palača iz 1555. s renesansnim biforama. U XVII.stoljeću grade se i barokne palače Franković-Vlačić, Manzini i Negri. Ističe se palača Battiala-Lazzarini iz XVIII.stoljeća, jedna od najočuvanijih i najreprezentativnijih baroknih palača u Istri. U njoj je danas Narodni muzej Labinštine, sa bogatom arheološkom, etnografskom i kulturnopovijesnom zbirkom. U Muzeju je i replika rudničkog horizonta što je jedinstveno u Istri. Gradsko kazalište (Circolo) izgrađeno je 1843., a nastalo je preuređenjem fontika za žito iz 1539. Župna crkva sv. Marije današnji oblik poprima u XIV.stoljeću, a tijekom XVI. i XVII.stoljeća pregrađuje se i proširuje. Zvonik je izgrađen 1623. i otvoren je u ljetnim danima. Između župne crkve i palače Battiala-Lazzarini nalazi se i manja kapela iz XVIII.stoljeća, posvećena sv. Stjepanu, s jednim od najljepših i najraskošnijih baroknih crkvenih pročelja u Istri. Unutar gradskih zidina nalazi se i kapela sv. Marije od Karmela iz 1615. Važna su i gradska vrata sv. Flora iz 1646. Glavnim trgom dominira lođa (gradska loža) iz XVII.stoljeća, te gradska palača izgrađena 1900. gdje je danas gradska uprava. Na padinama staroga grada smještene su tri manje crkve: sv. Marije Magdalene iz XIV. stoljeća, sv. Antuna i sv. Marije od Zdravlja iz XV. stoljeća, s vrijednim slikama A. Moreschia. Stari grad u današnje je vrijeme poznat i kao grad umjetnikâ (Labinski ateljeri). Naselje podno brda počelo se razvijati za vrijeme talijanske uprave Labinom netom prije II. svjetskoga rata. Tada je 1940. dovršena gradnja rudarskoga okna i naselja za potrebe rudnika. To naselje je nazvano Pozzo Littorio (ili Podlabin). Tada počinje intenzivniji urbani razvoj u dolini ispod staroga grada koji se naročito nastavio za vrijeme jugoslavenske uprave.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

  • OŠ "Matija Vlačić"
  • OŠ "Ivo Lola Ribar",
  • SŠ "Mate Blažine",
  • Centar s osnovnoškolskim obrazovanjem djece s teškoćama u razvoju i stacionarom "Liče Faraguna"
  • Pučko otvoreno učilište (u sklopu je i Osnovna glazbena škola "Matka Brajše Rašana")

Kultura[uredi VE | uredi]

U Labinu djeluje katedra Čakavskog sabora "Mediteranski kiparski simpozij".

Šport[uredi VE | uredi]

  • nogometni klub Rudar
  • nogometni klub Iskra Vinež
  • nogometni klub Rabac
  • rukometni klub Mladi rudar
  • ženski rukometni klub Rudar
  • Šahovski klub Labin
  • boćarski klub Rudar
  • boćarski klub Labin
  • Judo klub Rudar
  • Malonogometni klub Albona
  • Sportsko društvo Albona
  • Atletska sekcija Albona
  • Malonogometno udruženje Labin
  • Jedriličarski klub Kvarner Rabac
  • Teniski klub Rabac
  • Košarkaški Klub Rudar

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Grad Labin
  2. Popis stanovništva 2011., Grad Labin, www.dzs.hr
  3. dzs.hr, STANOVNIŠTVO PREMA SPOLU I STAROSTI, PO NASELJIMA, POPIS 2001., pristupljeno 9. srpnja 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Labin