Langobardska središta u Italiji

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568.-774.)

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568.-774.)
Flag of Italy.svg Italija
Godina uvrštenja: 2011. (35. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1318 UNESCO

Langobardska središta u Italiji čini sedam mjesta moći od 568. do 774. godine na Apeninskom poluotoku. Ova mjesta svjedoče o velikim dostignućima Langobarda koji su emigrirali iz sjeverne Europe i razvili svoju originalnu kulturu u Italiji gdje su vladali velikim teritorijem u 6., 7. i 8. stoljeću. Langobardska kultura je bila sinteza arhitektonskih stilova koji označavaju prijelaz iz antike do europskog srednjeg vijeka, uključujući baštinu starog Rima, ranokršćanske duhovnosti, bizantskih utjecaja i germanske sjeverne Europe.

Langobardska središta u Italiji
Glavni brod Crkve sv. Spasitelja u Bresciji

Skupina ovih sedam mjesta moći svjedoče o glavnoj ulozi Langobarda u duhovnom i kulturnom razvoju srednjovjekovnog europskog kršćanstva, pogotovo potičući razvoj monaštva. Zbog toga je sedam slijedećih lokaliteta upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 2011. godine:

  • Cividale del Friuli (Udine) - tzv. Area della Gastaldaga, područje s ostacima patrijarhalne palače (današnji Nacionalni arheološki muzej) patrijarha Callista s bazilikom (slika desno) i krstionicom sv. Ivana Krstitelja, te kompleks langobardskog hrama (danas oratorij Santa Maria in Valle) koji ima jedine čiste lombardijske frizove, koji su jedina poveznica između umjetnosti antike i karolinške renesanse.
  • Kompleks crkve San Salvatore, osnovane 753. god. kao crkva samostana i kasnije posvećenog sv. Juliji (Santa Giulia) (Brescia) koji je dovršen tek 1599. god.
  • Kaštel s "tornjem torbi" i Gospinom crkvom izvan zidina (Santa Maria foris portas) u Castelsepriou (Varense) - bivši starorimski castrum koji je pretvoren u stražarnicu samostana posvećenog Gospi, a koji je postao prva trgovačka postaja Langobarda u 8. st. Bazilika je trobrodna bazilika sa središnjom apsidom u kojoj se nalaze najveće freske predromanike.
  • Kompleks Santa Sofia (Benevento) je osnovao vojvoda Arehis II. od Beneventa 760. god. i sagrađena je po uzoru na kapelu Liutpranda iz Pavije koja je opet izgledala kao središnji brod Aja Sofije. Od izvornih fresaka sačuvane su one u boćnim apsidama. Kasnije je, u 13. st., oko nje sagrađena samostanska crkva.
  • Bazilika San Salvatore u Spoletu (Perugia) je ranokršćanska bazilika iz 4.-5. st. koju su Langobardi obnovili i jako proširili u 8. st. Ona je trobrodna s trostrukim svetištem iznad kojeg je osmerokutni svod, dok je apsida polukružna i okružena s dvije prostorije, tako da izvana imaju zajednički ravan zid. Pročelje s polustupovima i tri portala ukrašena antičkim motivima joj je sačuvano u izvornom obliku.
  • Clitunovo svetište, Campello sul Clitunno (Perugia), je starorimski korintski hram koji su Langobardi pretvorili u Crkvu sv. Spasitelja (San Salvatore). Ona na zapadnom pročelju ima gredu s rijetkim latinskim epigrafskim langobardskim natpisom. Unutra ima bačvasti svod s apsidom na kraju, te freskama iz 7. st.
  • Svetište sv. Mihovila, Monte Sant'Angelo (Foggia), je bilo nacionalno langobardsko svetište nakon osvajanja Gargana (7. st.) čiji su pkrovitelji bili langobardski vladari i vojvode Beneventa.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 46°03′14″N 13°15′21″E / 46.0539°N 13.2559°E / 46.0539; 13.2559