Larisa Latinjina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Osvojene medalje
Gimnastika
Olimpijske igre
zlato Melbourne 1956. momčadski višeboj
zlato Melbourne 1956. pojedinačni višeboj
zlato Melbourne 1956. prijeskok
zlato Melbourne 1956. tlo
srebro Melbourne 1956. dvovisinski razboj
bronca Melbourne 1956. momčadski - prijenosne sprave
zlato Rim 1960. momčadski višeboj
zlato Rim 1960. pojedinačni višeboj
zlato Rim 1960. tlo
srebro Rim 1960. dvovisinski razboj
srebro Rim 1960. greda
bronca Rim 1960. prijeskok
zlato Tokio 1964. momčadski višeboj
zlato Tokio 1964. tlo
srebro Tokio 1964. pojedinačni višeboj
srebro Tokio 1964. prijeskok
bronca Tokio 1964. dvovisinski razboj
bronca Tokio 1964. greda

Larisa Latinjina, rođena Diryj (ukrajinski: Лариса Семенівна Латиніна rođ. Дирій, ruski: Лариса Семёновна Латынина) (Herson, Ukrajina, 27. prosinca 1934.), ukrajinska gimnastičarka. Nastupala je za SSSR. Danas je državljanka Rusije, a živi u Sem'onovskom u Moskovskoj oblasti.

Latinjina je, do Olimpijskih igara u Londonu, 2012., i nastupa Michaela Phelpsa bila športašica s najviše osvojenih olimpijskih medalja uopće – ukupno 18, i to 9 zlatnih, 5 srebrnih i 4 brončane; na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956., Rimu 1960. i Tokiju 1964. Nakon Londona 2012. na tom 1. mjestu "smijenio" ju je Michael Phelps sa sveukupno 22 olimpijske medalje. Trener joj je bio Aleksandr Myšakov, koji je bio i trener još jednog slavnog sovjetskog gimnastičara, olimpijskog pobjednika, Borisa Šaklina.

Na četiri Svjetska prvenstva (1954., ‘58., ’62. i ’66.) Latinjina također bilježi impozantnu bilancu - osvaja 9 zlatnih, 4 srebrne i 1 brončanu medalju, dok sa tri Europska prvenstva (1957., ’61. i ’65.) donosi 7 zlatnih, 6 srebrnih i 1 brončanu medalju!

Sve skupa: 46 (četrdeset i šest) medalja s velikih natjecanja.

Športski uspjesi[uredi VE | uredi]

Rođena je kao Larisa Dirij (Latinjina postaje udajom 1955.), i prvo se počela baviti baletom, ali kad se njen koreograf odselio, prešla je na gimnastiku. S 19 godina se prvi puta predstavila svijetu, 1954. godine na Svjetskom gimnastičkom prvenstvu, kada je počeo njen veliki niz, sudjelujući u osvajanju zlata u momčadskom višeboju.

Svoj olimpijski pohod počinje na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. godine kad u borbi sa sjajnom Mađaricom Ágnes Keleti postaje najuspješnija gimnastičarka Igara. Latinjina pobjeđuje Keleti u višeboju i predvodi sovjetske gimnastičarke do pobjede u momčadskom višeboju. Osvaja i zlato u vježbi na tlu (dijeli ga s Keleti), zlato u prijeskoku, srebrnu medalju u dvovisinskim ručama i momčadsku brončanu medalju (dijele je s Poljskom) u, kasnije ukinutoj disciplini, prijenosnim spravama. Keleti također osvaja šest medalja: četiri zlatne i dvije srebrne.

Veliki uspjeh Latinjina postiže na Svjetskom prvenstvu, 1958. godine, gdje osvaja 5 od 6 naslova, dakle gotovo sve, osim srebra na tlu. Ono što je ostalo u analima jest činjenica da je to postigla trudna. Ona je ponovo glavni favorit gimnastičkih natjecanja na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine, gdje opet pobjeđuje u višeboju (sovjetske gimnastičarke osvajaju prva četiri mjesta), osvaja zlato u momčadskom višeboju, brani i zlato u vježbi na tlu, osvaja i dvije srebrne medalje, u vježbama na gredi i dvovisinskim ručama, te zaključuje zbirku brončanom medaljom u prijeskoku.

Na Svjetskom prvenstvu 1962. godine osvaja tri zlatne, dvije srebrne i jednu brončanu medalju.

Na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine Latinjina je poražena u višeboju od nove zvijezde svjetske gimnastike – Čehinje Vere Časlavske koja je predstavljala Čehoslovačku, ali osvaja zlatne medalju u momčadskom višeboju, i u vježbi na tlu, obje zlatne medalje kao treće u nizu (na trima OI). Osvaja srebro u prijeskoku kao i dvije brončane medalje, na gredi i dvovisinskim ručama, čime završava svoju blistavu olimpijsku karijeru! Podsjetimo se, na tim OI imala je već 30 godina, a to su godine u kojima su današnje gimnastičarke već 12-ak godina u natjecateljskoj mirovini!

Nakon Svjetskog prvenstva 1966. godine, gdje osvaja srebrnu medalju u momčadskom višeboju, Latinjina se povlači i počinje raditi kao gimnastička trenerica. 1968., 1972. i 1976. trenirala je olimpijski sastav sovjetskih gimnastičarka. Bila je članicom ukrajinskom gimnastičkog kluba Burevjesnika iz Kijeva.

Uvrštena je u Međunarodnu žensku športsku kuću slavnih (International Women's Sports Hall of Fame) 1985., a u Međunarodnu gimnastičku kuću slavnih (International Gymnastics Hall of Fame), 1998. godine.

Latinjina je danas ruska državljanka i živi u gradu Sem'onovskomu, u Rusiji.

Karijera[uredi VE | uredi]

  • 1954. – SP: 1 zlatna medalja (momčadski višeboj)
  • 1956. – OI: 4 zlatne medalje (momčadski višeboj, višeboj, prijeskok i tlo), 1 srebrna medalja (dvovisinske ruče) i 1 brončana medalja (prijenosne sprave)
  • 1957. – EP: 5 zlatnih medalja (višeboj, prijeskok, dvovisinske ruče, greda i tlo)
  • 1958. – SP: 5 zlatnih medalja (momčadski višeboj, višeboj, prijeskok, dvovisinske ruče i greda) i 1 srebrna medalja (tlo)
  • 1960. – OI: 3 zlatne medalje (momčadski višeboj, višeboj i tlo), 2 srebrne medalje (dvovisinske ruče i greda) i 1 brončana medalja (prijeskok)
  • 1961. – EP: 2 zlatne medalje (višeboj i tlo) i 2 srebrne medalje (dvovisinske ruče i greda)
  • 1962. – SP: 3 zlatne medalje (momčadski višeboj, višeboj i tlo), 2 srebrne medalje (prijeskok i greda) i 1 brončana medalja (dvovisinske ruče)
  • 1964. – OI: 2 zlatne medalje (momčadski višeboj i tlo), 2 srebrne medalje (višeboj i prijeskok) i 2 brončane medalje (dvovisinske ruče i greda)
  • 1965. – EP: 4 srebrne medalje (višeboj, dvovisinske ruče, greda i tlo) i 1 brončana medalja (prijeskok)
  • 1966. – SP: 1 srebrna medalja (momčadski višeboj)

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]