Lastve

Koordinate: 44°34′55″N 16°11′49″E / 44.582°N 16.197°E / 44.582; 16.197
Izvor: Wikipedija
Lastve
Lastve na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Lastve
Lastve
Lastve na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Federacija BiH
Županija Unsko-sanska županija
Općina/Grad
Zemljopisne koordinate 44°34′55″N 16°11′49″E / 44.582°N 16.197°E / 44.582; 16.197
Stanovništvo (2013.)
 - ukupno 61

Lastve su naseljeno mjesto u općini Bosanski Petrovac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

U naselju postoje dvije "gradine" koje pripadaju dobu kada su ovdje živjeli Iliri, smještene na isturenom brdu i strmom udolinom odvojene od planinskog masiva. Velika Gradina Lastve - Rakovica je jedno od najvećih gradinskih naselja u sjeverozapadnoj Bosni dimenzija 480x270 metara, dok je Mala Gradina Lastve - Zelinovac dimenzija oko 200x400 metara s akropoljem dimenzija 80x50 metara.[2] Zaštitni bedem je kameno zemljani i dostiže visinu između 2-4 metra. Širina bedema u osnovi iznosi oko 7 m. Prilikom iskopavanja nađeni su predmeti iz brončanog i željeznog doba (ulomci keramike, privjesak, željezno koplje, brončana fibula na baglamu).[3]


Srbi su u Lastvama većina, ali nekad je ovdje bilo više Hrvata. U Lastvama je nekad bilo osam kuća Hrvata katolika. Ovi katolici naselili su se ovdje poslije austro-ugarskog zaposjedanja. To su bili ikavski Hrvati koji su se doselili 1879./80. godine iz najbližeg susjedstva, iz Like i Krbave. Hrvati u Lastvama podrijetlom su doseljeni iz Boričevca i Gračaca.[4] Broj Hrvata cijelog petrovačkog, drvarskog i grahovskog kraja drastično se smanjio nakon drugoga svjetskog rata. Uz većinske Srbe, bilo je oko dvije tisuće Hrvata katolika u Krnjeuši, Vrtočama, Koluniću, Oštrelju i u samom Bosanskom Petrovcu, a nakon masovnih ubojstava i masovnih protjerivanja Hrvata u srpskom ustanku na ovom graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Drvar i okolica, iz Bosanskog Grahova i okolice - naselja Luka, Korita, Ugarci, Obljaj i druga, iz Brotnja, Boričevca, Vrtoče, Lastve, Zelinovca, Krnjeuše) te činjenice da se ovamo Hrvati nisu smjeli vratiti niti nakon 1945. (nekim naseljima čak su i groblja uništena, a vlasništvo nad zemljom koja im je oteta Hrvati ni do danas nisu uspjeli povratiti), broj je drastično opao.[5]

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

1991.[uredi | uredi kôd]

Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[6]:

ukupno: 279

  • Srbi - 276
  • ostali - 3

2013.[uredi | uredi kôd]

Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:

ukupno: 61

  • Srbi - 60
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 20. ožujka 2020.
  2. Salmedin Mesihović: Svpplementvm rebellio Illyrici - Germanikova "Pounjska ofanziva", Historijska traganja, 4, 2009., str. 9-33
  3. Vejsil Ćurčić: Starine iz okoline Bosanskog Petrovca, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1902.
  4. (srp.) Krnjeusa.netArhivirana inačica izvorne stranice od 23. srpnja 2017. (Wayback Machine) 8. Katoličke porodice na području parohije Krnjeuša, iz knjige „Bjelajsko Polje i Bravsko" autora Petra Rađenovića. (pristupljeno 13. srpnja 2017.)
  5. Klix.ba Muslimani i katolici uz podršku pravoslavaca zajedno čistili groblje u Bosanskom Petrovcu, 17. svibnja 2015. (pristupljeno 1. veljače 2017.)
  6. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.