Lesci (Breg)
Lesci | |
---|---|
Lesci u prvoj polovini 20. st | |
Država | Hrvatska |
Županija | Primorsko-goranska županija |
Općina/grad | Vrbovsko |
Najbliži veći grad | Delnice |
Površina[1] | 0,2 km2 |
Visina | 175 mnm |
Koordinate | 45°25′52″N 15°07′44″E / 45.431°N 15.129°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
Ukupno | 0 |
– gustoća | 0 st./km2 |
Poštanski broj | 51328 Lukovdol |
Pozivni broj | +385 (0)51 |
Autooznaka | RI |
Lesci na zemljovidu Hrvatske |
Lesci su izumrlo selo u Gorskom kotaru, Primorsko-goranska županija.
Zemljopis, Smještaj[uredi | uredi kôd]
Izumrlo selo Lesci nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Gorskog kotara nekoliko kilometara sjeverno od Lukovdola na području grada Vrbovskog, na nadmorskoj visini od oko 175 metara. Blizu je i Severinu na Kupi. Lesci su pokupsko selo; nalaze se na samoj obali Kupe. S jedne strane ga okružuje brdo Umol, a s druge rijeka Kupa te brda susjedne Slovenije. Točno nasuprot Lesca, na slovenskoj obali Kupe, nalazi se selo Špeharji.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Selo Lesci iskazuje se kao naselje od 1869. g. pod imenom Breg. Te godine imalo je 24 stanovnika, a prema popisu iz 1961. g. 17. Najviše (26) stanovnika bilo je 1931. g. Selo je nenaseljeno od oko 1965. g., prema službenom popisu provedenom 1971. g. više nije imalo žitelja.[3]
broj stanovnika | 24 | 16 | 20 | 21 | 17 | 21 | 26 | 23 | 24 | 17 | |||||||
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
U selu su živjele četiri obitelji (Lesci, Panijan, Madronić)[nedostaje izvor] uglavnom od poljoprivrede i ribarstva. Izvor prihoda bio je i mlin koji je radio za potrebe ljudi iz okolnih mjesta. U naselju nije bilo struje, vodovoda, a niti asfaltiranog puta zbog čega ljudi odlaze u veća sela i gradove.
Zanimljivost[uredi | uredi kôd]
Poznati hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić, rodom iz susjednog Lukovdola, u svojoj pjesmi spominje izvjesnog Petra, harmonikaša iz Lesca.
Ako se je jókal ali smèjal
Zaprta bila vusta so i oči, -
Z harmoniko je svoje soze lèjal,
Čez tipke njeje smeh se njegov tòčil.
Njegòvo dušo imal njeji meh,
Njegòvo srce, njegov vzdih i smeh.
I celi život bil mu je popêvka,
Cel život tan'c, svati, pirovânje,
Muzìkal do svojèga je sršetka, -
I na oblâke š'l je v svatovânje...
To znadó sì: da je Petr Breški
Pri ajngeli hàrmonikâš nebêški.
To ní izmìslil nigdo, to so glasi
Od Boga prišli o mrtvâčke maše:
Čim plòvan zapopêval "Bože, spasi!"
Zagrmèle orgùlje so naše
Na tan'c - kudi muzìke Petròve -
I ko da celo selo v nebo zove!
Danas se još jedva mogu vidjeti kameni ostaci kuća i mlina u gotovo netaknutom dijelu prirode i dolini rijeke Kupe.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Državni zavod za statistiku
- ↑ Pjesme I.G.Kovačića i kekavica. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. ožujka 2010. Pristupljeno 28. svibnja 2010. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
|