Leukociturija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Leukociti

Leukociturija je pojava leukocita u urinu, odnosno sedimentu urina.

Kada sediment urina promatramo na mikroskopu, leukocite vidimo kao okrugle stanice sa velikom središnje položenom jezgrom i sjajnim zrncima u citoplazmi. Smatra se da u urinu zdrave osobe može biti do 4 leukocita po vidnom polju (ako promatramo na povećanju od x100), što približno odgovara brojčanoj koncentraciji od 4 leukocita po mikrolitri urina.

Leukociti u urin mogu dospjeti iz bilo kojiega dijela urogenitalnog trakta. Više od 4 leukocita po vidnom polju smatramo leukociturijom, odnosno patološkom nalazom. Najbrojniji leukociti u urinu su neutrofili, a mogu se i naći i eozinofilni granulociti. Kronične su upale sa najvećim brojem limfocita. Kemijskom analizom sedimenta ne možemo točno utvrditi vrstu leukocita, zato koristimo mikroskopske metode pregleda sedimenta.

Dokazivanje leukociturje[uredi VE | uredi]

Leukociturija se može dokazati na dva načina. Prvi način je mikroskopski pregled sedimenta urina, a drugi je kemijska pretraga. Najtočnije reultate dobijemo ako kombiniramo ove dvije metode analziranja. Kada kemijski analiziramo sediment urina, koristimo semikvantitativno dokazivanje pomoću test trake. Test traka je impregnirana indolesterom i dijazonijevom soli koje reagiraju sa leukocitima i daju obojeni spoj.

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Medicinska biokemija, Ljerka Išgum Vorgić, Medicinska naklada, treće izdanje, Zagreb, 2006. godina.
Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!