Leukociturija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Leukociti

Leukociturija je pojava leukocita u urinu, odnosno sedimentu urina.

Kada sediment urina promatramo na mikroskopu, leukocite vidimo kao okrugle stanice sa velikom središnje položenom jezgrom i sjajnim zrncima u citoplazmi. Smatra se da u urinu zdrave osobe može biti do 4 leukocita po vidnom polju (ako promatramo na povećanju od x100), što približno odgovara brojčanoj koncentraciji od 4 leukocita po mikrolitri urina.

Leukociti u urin mogu dospjeti iz bilo kojiega dijela urogenitalnog trakta. Više od 4 leukocita po vidnom polju smatramo leukociturijom, odnosno patološkom nalazom. Najbrojniji leukociti u urinu su neutrofili, a mogu se i naći i eozinofilni granulociti. Kronične su upale sa najvećim brojem limfocita. Kemijskom analizom sedimenta ne možemo točno utvrditi vrstu leukocita, zato koristimo mikroskopske metode pregleda sedimenta.

Leukociturija se javlja poslije težeg fizičkog napora i kod povišene tjelesne temperature. Susrećemo je još i kod upale bubrega i mokraćnih puteva.

Dokazivanje leukociturje[uredi VE | uredi]

Leukociturija se može dokazati na dva načina. Prvi način je mikroskopski pregled sedimenta urina, a drugi je kemijska pretraga. Najtočnije reultate dobijemo ako kombiniramo ove dvije metode analziranja. Kada kemijski analiziramo sediment urina, koristimo semikvantitativno dokazivanje pomoću test trake. Test traka je impregnirana indolesterom i dijazonijevom soli koje reagiraju sa leukocitima i daju obojeni spoj.

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Medicinska biokemija, Ljerka Išgum Vorgić, Medicinska naklada, treće izdanje, Zagreb, 2006. godina.
Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!