Krčko-lički sandžak
Krčki ili Lički sandžak bila je upravna jedinica Osmanskog Carstva nastala izdvajanjem iz Kliškog sandžaka, a o godini njegova osnivanja mišljenja se razilaze. Osnovan je oko 1580. u vrijeme osnivanja Bosanskog pašaluka pod koji je potpao (vjerojatno najkasnije do 1579. godine). Sjedište Krčko (ličkog) sandžaka bilo je u Kninu ili povremeno u Udbini. Obuhvaćao je sjeverni dio Dalmacije, Krbavu i Liku i prostirao se uz Velebit prema Senju, Brinju i Otočcu. Od Kliškog sandžaka dijelila ga je rijeka Krka. S Mletačkom Republikom graničio je od zapadne obale Vranskog jezera preko Zemunika, Karina, Obrovca do Starigrada.
Krčko-lički sandžak je stvoren izdvajanjem dijelova Kliškog i Bosanskog sandžaka. Obuhvaćao je hrvatske krajeve. Protezao se Kotarima, Krbavom i Likom. Gornji i Donji Kotari su krajevi između Zrmanje i Krke, na prostorima starohvatske županije Luke. Uz utvrđeni Knin, 1620. ovdje je zabilježeno 27 tvrdih gradova i varoši. Kapetanije su bile sa sjedištem u Donjem Obrovcu, Islamu, Kninu, Nadinu, Skradinu, Udbini i Zemuniku. Skradinski kadija imao je nadležnost i na dijelove Kliškog sandžaka, zbog čega je stolovao u Livnu.[1]
Svojim položajem u Osmanskom Carstvu bio je pogranični sandžak, čije su utvrde i gradovi činili sastavni dio serhata. Prvi lički sandžakbeg bio je vrlo iskusan ratnik i krajišnik Arnaud Mehmed Memi-beg.
Iz ovog je sandžaka iselila velika skupina Hrvata 1610. godine u Bačku.[2] Radi se o skupini Hrvata koja je pobjegla nakon što se 1583. nije uspjelo osloboditi Klis. Dio je bunjevačkih Hrvata izbjeglo u Liku, a 860 je obitelji smjestilo se oko Bakra.[2] Iz ove su skupine Hrvati koji su 1610. iz Like odselili u Podunavlje.[2] Seoba je bila posljedica zlostavljačke vlasti bega Ličkog sandžaka Memibegovića. Kršćani se digoše na ustanak protiv Memibegovićeva zlosilja, no osmanske vlasti su ugušile ustanak te je prijetila odmazda.[2] Stanovnicima je bilo dosta svega, nisu željeli trpiti povratak zuluma koji je bio prije ustanka niti su željeli doživjeti osvetu.[2] Franjevci, koji su bili narodu privržena inteligencija, a proizašla iz tog samog naroda, preuzeše stvar u svoje ruke.[2] Znajući dobro kakva je situacija bila u pojedinim krajevima pod osmanskom i austrijskom vlašću, organizirali su seobu naroda.[2] Tako su Hrvati iz Ličkog sandžaka iselili u Bačku.[2]
Osnivanjem sandžaka bio je osnovan i kadiluk Krka sa sjedištem u Kninu. Godine 1638. spomenuta je u izvorima i druga sudsko-upravna jedinica-kadiluk Kotari. Sjedište tog kadiluka bilo je u Zemuniku. U Kandijskom ratu južni dijelovi sandžaka bili su poprište žestokih borbi. Nakon što je mletačka vojska 1647. osvojila Zemunik, Nadin, Karin, Novigrad, Vranu i Skradin, zatim 1648. Drniš, Knin i Klis, nije poznato kamo je bilo premješteno sjedište kadiluka Krka. Ponovnim zauzimanjem Knina 1654. i drugih gradova, bili su spomenuti kadiluci obnovljeni, da bi 1675. kadiluk Kotari bio pripojen kadiluku Krka.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- I. Mažuran: Hrvati i Osmansko carstvo, Golden marketing, Zagreb, 1998. ISBN 953-6168-38-3
- ↑ Duradbegov Dolac[neaktivna poveznica] Ahmet Burek: History Duratbegović 2. dio, 3. kolovoza 2008. (pristupljeno 24. travnja 2016.)
- ↑ a b c d e f g h ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD - Bunjevačko plemstvo