Ljetopis popa Dukljanina
Ljetopis Popa Dukljanina (lat. Regnum Sclavorum, Kraljevstvo Slavena; poznato i kao Barski rodoslov) je južnoslavenska srednjovjekovna kronika nastala u Baru, po mišljenju većine povjesničara u 12. stoljeću, a u novije vrijeme se dokazuje da je nastala krajem 13. stoljeća[1], a čiji je autor najvjerojatnije anonimni svećenik Dukljansko-barske nadbiskupije.[2]
Paralelno sa slavenskim originalom, koji je izgubljen, nastao je i latinski prijevod, zahvaljujući čijim je prijepisima iz 17. stoljeća ovaj vrijedni spomenik južnoslavenske pismenosti i sačuvan. U skladu sa stavovima latinske srednjovjekovne historiografije, autor kronike Gote i Slavene smatra istim narodom, pa svoju povijest Kraljevstva Slavena počinje doseljavanjem Gota u oblast bivše rimske provincije Prevalis (današnja Crna Gora), krajem 5. stoljeća.
Sadržaj |
[uredi] Sadržaj
Kronika sadrži katalog goto-slavenskih vladara od kraja 5. do sredine 12. stoljeća. Djelo opisuje zamišljeno kraljevstvo Slavena, kralja Svatopluka, koji je održao sabor na polju Dalmi, legendu o osnutku Dubrovnika, povijest Duklje i dr.[2].
Uvodni dijelovi kronike u cjelini su nepouzdani kao povijesni izvor. Međutim, vjerodostojnost podataka koje kronika donosi za razdoblje od sredine 10. do polovine 12. stoljeća, a koji se odnose na stvaranje snažnog državnog središta u Duklji pod dinastijom Vojislavljevića, u najvećoj mjeri potvrđuju strani izvori.
Literalno najuspješniji dio kronike, pravi mali ljubavni roman, čini poglavlje o životu, ljubavi i stradanju dukljanskog kneza Vladimira i njegove žene Kosare, kćerke bugarskog cara Samuila.
Kronika je značajno svjedočanstvo bogatog nasljeđa srednjovjekovne "južne primorske književnosti". U njen sastav ušli su prerađeni dijelovi izgubljenih spisa - "Hronike Duklje" iz 10. stoljeća, "Epa o Duklji" i "Žitija sv. Vladimira" iz 11. stoljeća, kao i brojne legende i predanja.
[uredi] Autor ljetopisa
Ljetopis je sastavio anonimni autor nazvan Pop Dukljanin, svećenik u gradu Baru. Prema nepotvrđenim istraživanjima Eduarda Peričića, moguće je da se radi o nadbiskupu Grguru.[3] Tibor Živković smatra da je autor najverojatnije Čeh Rudger, cistercit[1].
U uvodu latinske redakcije, autor ljetopisa naveo je da je kako bi udovoljio željama onih koji su ga zamolili, preveo ljetopis sa slavenskog na latinski jezik.[4]
[uredi] Prijepisi ljetopisa
Najstariji sačuvani prijepis je na latinskom jeziku, a datira iz oko 1650. godine, dok je po mogućem starijem izvorniku Mavro Orbini 1601. objavio knjigu na talijanskom, Il regno degli Slavi.[2]
Godine 1666. Ivan Lučić objavio je ljetopis pod nazivom Presbyter Diocleatis Regnum Slavorum u svojoj knjizi De regno Dalmatiae et Croatiae: libri sex[5], a 1874. Ivan Črnčić objavio je djelo pod nazivom Popa Dukljanina ljetopis po latinsku i toga nekoliko i još nešto po hrvatsku, po prepisu popa Jerolima Kaletića.[6]
[uredi] Hrvatska redakcija LjPD-a
Splitski plemić Dmine Papalić pronašao je 1500. u Poljicima staru knjigu pisanu harvackim pismom, a koja sadrži tzv. Hrvatsku redakciju Ljetopisa Popa Dukljanina.[3]
Prema mišljenju Stjepana Antoljaka, hrvatska i latinska redakcija poklapaju se do XXIII. poglavlja nakon čega se razilaze i vremenski i sadržajno.[7] U hrvatskoj redakciji Slaveni postaju Hrvati, Svatopluk Budimir, a donosi se i legenda o ubojstvu kralja Zvonimira.[2]
Dmine Papalić je hrvatsku kroniku pronašao 22. listopada 1500. u Krajini u domu Markovića u Poljicima o čemu svjedoči Marko Marulić koji je kronku preveo na latinski jezik[3] pod nazivom "Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske zajedno s poviješću pustošenja Salone" (Regum Dalmatiae et Croatiae historia una cum Salonarum desolatione). Taj prijevod se čuva u Narodnoj biblioteci u Beogradu.[8]a[1], dok se rukopis Marulićeva bolonjskog prijepisa naziva Croatiae Dalmatiaeque regum gesta.[9]
Isti stari rukopis hrvatske redakcije, preveo je na latinicu 1546. u Omišu, Jerolim Kaletić (Ćaletić).[10]
[uredi] Bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Živković, Tibor: Gesta Regum Sclavorum, Beograd 2009.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 280.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Mužić, Ivan, str. 14.
- ↑ Mužić, Ivan, str. 27.-31.
- ↑ Mužić, Ivan, str. 225.
- ↑ Mužić, Ivan, str. 227.
- ↑ Mužić, Ivan, str. 25.
- ↑ Mužić, Ivan, str. 136.
- ↑ Mužić, Ivan, str. 21.
- ↑ Mužić, Ivan, str. 14.-15.
[uredi] Izvori
- Ljetopis Popa Dukljanina, priredio Ferdo Šišić, SKA, Beograd-Zagreb, 1928.
- Ljetopis Popa Dukljanina, priredio Vladimir Mošin, MH, Zagreb, 1950.
- Ljetopis Popa Dukljanina, priredio Slavko Mijušković, GZ, Podgorica, 1967.
- Monumenta Montenegrina, I-XV, priredio Vojislav D. Nikčević, IICG, Podgorica, 2001.-2008.
- Mužić, Ivan, Hrvatska kronika 547.-1089., Marjan tisak, Split, 2002. ISBN 953-214-053-0
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XII, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-12-0
- Peričić, Eduard, Sclavorum regnum Grgura Barskog-Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1990. ISBN 86-397-0066-4
- Rotković, Radoslav, Kraljevina Vojislavljevića 11.-12. vijeka, Izvori i legende, Podgorica, 1999.
