Ljubav i zloba

Izvor: Wikipedija
Ljubav i zloba

Spomen ploča na kući u kojoj je Vatroslav Lisinski skladao "Ljubav i zlobu"
Autor Vatroslav Lisinski
Libreto Dimitrija Demeter
Praizvedba Zagreb, 28. ožujka 1846.
Vatroslav Lisinski

Ljubav i zloba je opera hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskog. Smatra se prvom hrvatskom operom. Praizvedba je bila 28. ožujka 1846. u Zagrebu te su Hrvati, nakon Nijemaca i Rusa, postali treći narod u Europi koji je dobio nacionalnu operu.[1]

Ideja za operu[uredi | uredi kôd]

Članovi ilirskog pokreta dugo su se vremena bavili mišlju da netko napiše hrvatsku operu po uzoru na prvu slavensku nacionalnu operu Život za cara (Ivan Susanjin) Mihaila Glinke.[2] Mladi Lisinski, autor glazbe za budnicu Prosto zrakom ptica leti činio se pravim izborom.

Libreto, prema zamisli Alberta Ognjana Štrige, napisao je Janko Car,[3] zatim ga je preradio Dimitrija Demeter (koji se poslije navodi kao autor libreta), a instrumentaciju je dotjerao J. K. Wisner Morgenstern, glazbeni učitelj Lisinskog.[2]

Događaji oko Srpanjskih žrtava u ljeto 1845. odgodili su probe opere te je praizvedba zakazana za ožujak naredne godine.

Praizvedba[uredi | uredi kôd]

Kad je djelo bilo gotovo, Lisinski i Demeter obratili su se 27-godišnjoj Zagrepčanki Sidoniji Erdödy Rubido, glazbeno školovanoj u Beču, koja je preuzela naslovnu ulogu Ljubice i otpjevala je na praizvedbi te na četiri reprize u ožujku i travnju 1846. Nakon toga, Erdödy Rubido nije više javno nastupala, a u povijesti je ostala zabilježena kao prva hrvatska operna pjevačica.[4]

Nakon opsežnih priprema 28. ožujka 1846. praizvedena je Ljubav i zloba u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu, deset godina nakon nastanka Glinkinog Susanjina i dvadeset prije Smetanine Prodane nevjeste. Veliku uspjehu praizvedbe, osim povoljnih društvenih i kulturnih okolnosti, pridonijeli su i njezini protagonisti: uz Sidoniju Erdödy Rubido kao Ljubicu, nastupili su dvadesetdvogodišnji Franjo Stazić kao Vukosav, koji će kasnije pod imenom Franz Steger postati vodeći tenor Bečke dvorske opere, kao i Alberto Ognjan Štriga, jedan od pokretača ilirske glazbene misli.

Radnja[uredi | uredi kôd]

Dimitrija Demeter
"Dvorane zagrebačke karte", Josip Bäck, Zagreb 1847./48. karte sa slikama narodnih nošnji i kostima s praizvedbe opere Ljubav i zloba, veduta hrvatskih povijesnih gradova i najznačajnijih zgrada u Zagrebu, dobile su ime po "Dvorani", tj. Narodnom domu. Nalaze se u Muzeju grada Zagreba.

Prvi čin[uredi | uredi kôd]

Radnja opere zbiva se početkom 16. stoljeća u okolici grada Spljeta. Glavna je junakinja mlada Ljubica, kćer kneza Velimira, koji je obećao njezinu ruku plemiću Vukosavu. Međutim, ona je zaljubljena u mladog Obrena i on u nju. Vukosav to sazna i nasrne na Obrena te slijedi njihovo mačevanje. Knez Velimir ih nakratko rastavi te obojici zabrani pristup u svoj dom, na što mu Vukosav navijesti krvnu osvetu:

Wikicitati »Ja ti krvnu navješćam osvetu,
Da uvrijede ne opraštam, znaj!«

Drugi čin[uredi | uredi kôd]

Ljubica i Obren sretnu se u vrtu i on joj prizna svoju ljubav. Vukosav, koji ih je uhodio, dovede kneza Velimira kako bi se ovaj uvjerio u Obrenovo udvaranje. Knez se razjari i ode. Vukosav i njegov sluga Branko skuju zavjeru da otmu Ljubicu i ubiju Velimira uz pomoć dvanaestorice hajduka, ali za to sazna Obrenov prijatelj Ljudevit:

Wikicitati »Nisam zaman u tom grmu vrebo;
Ha, što morah čuti, blago nebo!
Jel' moguće sred ljudskih njedara'
Tako ljuto srce da udara?«

Velimir prisili Ljubicu da Obrenu napiše pismo u kojem ga odbija, što ovome slomi srce i on podigne ruku na sebe, no u tom trenutku hajduci napadnu Velimirovo imanje te zarobe kneza, Obrena i Ljubicu. Velimir prizna da je prisilio Ljubicu da Obrenu napiše pismo. Vukosav se naslađuje nad zarobljenicima, no tada se ukaže gomila seljaka koje predvodi Ljudevit. Vukosav krene nožem na Ljubicu, ali ga Ljudevit ustrijeli te se hajduci razbježe. Oslobođeni i osloboditelji kleknu i zahvale Bogu:

Wikicitati »Slava tebi na nebesi',
Ljubav koj sveđ branio jesi.
Tvoja učini milost sada,
Ljubav zlobu da nadvlada.«

Likovi i uloge[uredi | uredi kôd]

Tenor Nikša Radovanović pjevao je ulogu Vukosava u izvedbi iz 2005.
Lik Opis lika Glas
Velimir knez i bivši vojvoda Spljetski bas
Ljubica njegova kćer sopran
Obren dalmatinski plemić bariton
Ljudevit dalmatinski plemić tenor
Vukosav dalmatinski plemić tenor
Branko Vukosavov sluga bariton
  • seljaci - seljanke - Velimirovi vojnici i sluge - hajduci - puk

Suvremene izvedbe[uredi | uredi kôd]

Premda se radi o prvoj hrvatskoj operi, ona je vrlo slabo poznata suvremenom slušateljstvu. Danas se Ljubav i zloba rijetko izvodi u cijelosti, većinom se radi o odabranim arijama, dvopjevima i ansamblima, kao što je bio slučaj u adaptaciji Pavla Dešpalja, izvedenoj 22. listopada 2005. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Dešpalj se koristio Papandopulovom instrumentacijom opere iz 1969. godine, u kojoj se ističe uvertira.[1]

Premda Ljubav i zloba ne postoji na nosačima zvuka, u fonoteci Hrvatskoga radija već dvadesetak godina postoji vrlo dobra tonska snimka, koja se ponekad emitira na Trećem programu HR.[5]

U veljači 2017., gotovo 170 godina nakon praizvedbe, Hrvatska radiotelevizija objavila je prvi cjeloviti nosač zvuka opere. U izvedbi su sudjelovali Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, vokalni solisti Evelin Novak, Leon Košavić, Domagoj Dorotić i Giorgio Surian, a orkestrom i zborom je dirigirao Mladen Tarbuk.[6] Nosač zvuka sniman je u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Izdanje je objavljeno uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske te se smatra jednim od najvažnijih zapisa hrvatske opere početkom 21. stoljeća.[7]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Ljubav nove generacije
  2. a b Umro Vatroslav LisinskiArhivirana inačica izvorne stranice od 21. veljače 2009. (Wayback Machine), hrt.hr
  3. CAR, Janko. Hrvatski biografski leksikon. Pristupljeno 14. srpnja 2021.
  4. Na današnji danArhivirana inačica izvorne stranice od 17. prosinca 2007. (Wayback Machine), hrt.hr
  5. Tko nam je kriv!. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. listopada 2007. Pristupljeno 24. lipnja 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. Tportal.hr, V.I.: Glazbena baština - Opera 'Ljubav i zloba' prvi put objavljena na nosaču zvuka, 17. siječnja 2017. (pristupljeno 16. ožujka 2017.)
  7. HRTArhivirana inačica izvorne stranice od 17. ožujka 2017. (Wayback Machine), HRT Glazba: Opera "Ljubav i zloba" prvi put predstavljena na nosaču zvuka, 3. veljače 2017. (pristupljeno 16. ožujka 2017.)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.