Lucilla Udovich
| Lucilla Udovich | |
|---|---|
| Rođen/a | 7. rujna 1930. |
| Umro/umrla | 23. rujna 1999. Rim |
| Žanr/ovi | opera |
| Zanimanje | glazbenik, operni solist |
| Instrument | vokal (sopran) |
Lucilla Udovich (Denver, 7. rujna 1930. – Rim, 23. rujna 1999.) bila je američka operna pjevačica (sopran) hrvatskog porijekla.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Počeci[uredi | uredi kôd]
Udovich je odrasla u Kaliforniji. Učila je pjevanje, violinu, klavir i solfeggio prvo u San Franciscu, a studij pjevanja je nastavila u New Yorku na Sveučilištu Columbia te na Koledžu Hunter. U New Yorku je Udovich pjevala crkvenu glazba, te je nastupala u mjuziklima: dobila je angažman u Allegru Rogersa i Hammersteina te 1949-1951 u Gentlemen Prefer Blondes (Muškarci više vole plavuše) Fieldsa i Loos zajedno s Carolom Channing kao Lorelei Lee.
Karijera u Italiji[uredi | uredi kôd]
Doputovavši u Italiju da bi se usavršavala u Milanu, u vlaku je slučajno susrela osobu koja ju je preporučila Beniaminu Gigliju, a on ju je odmah poveo kao gošću na svojoj oproštajnoj turneji po Italiji. Kao operna solistica debitirala je1954. u Spontinijevoj operi Agnese di Hohenstaufen na festivalu Maggio Musicale Fiorentino s Francom Corellijem i Giangiacomom Guelfijem kao partnerima, a pod ravnanjem Vittorija Guija .[1] Sljedeće godine je otvorila taj festival u naslovnoj ulozi barokne Traettine Antigone. Najviše se pamti njezina izvedba naslovne uloge u Puccinijevoj Turandot, koju je (u crno-bijelome) snimila RAI.. Među ostalim izvedbama treba spomenuti Bartókov Dvorac Plavobradoga, Verdijev Requiem, Brittenov Ratni Requiem, Rossinijeva Petite Messe Solennelle , te Schönbergove Gure-Lieder. U operne pozornice na kojima je nastupala u Italiji broje se Rimska opera, La Fenice u Veneziji, Teatro Comunale u Firenzi, te San Carlo u Napulju.
Karijera izvan Italije[uredi | uredi kôd]
Udovich je pjevala i u Hrvatskoj na Splitskim ljetnim priredbama u naslovnim ulogama u Puccinijevoj Turandot s Attiliom Planinšekom u ulozi Calafa a pod ravnanjem Silvija Bombardellija.,[2] te u Bellinijevoj Normi također s Planinšekom kao Pollioneom te opet pod Bombardellijevom diregentskom palicom.[3] San Francisco, Los Angeles, Pittsburgh, New Orleans i Houston su glavna mjesta u Sjedinjenim Američkim Državama u kojima je pjevala na opernoj ili koncertnoj pozornici. Nastupala je i u Ankari, Barceloni, Buenos Airesu, Ciudad Méxicu, Dublinu, Londonu, Parizu, Zagrebu itd.
Snimci[uredi | uredi kôd]
- 1954 - Agnese di Hohenstaufen (Spontini) - Agnese, dir. Vittorio Gui (Melodram, Myto)[4]
- 1956 - Idomeneo, re di Creta (Mozart) - Elektra, dir. John Pritchard (Philips; EMI Double Forte)[5]
- 1957 - I Lombardi alla prima crociata (Verdi) - Viclinda, dir. Fulvio Vernizzi (Walhall)
- 1958 - Turandot (Puccini) - Turandot, dir. Fernando Previtali (VAI - DVD)[6]
- 1958 - Fedra (Paisiello) - Fedra, dir. Angelo Questa (Memories)
- 1962 - Turandot (Puccini) - Turandot, dir. Oliviero de Fabritiis (Golden Melodram)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2015. Pristupljeno 16. travnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 16. travnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2016. Pristupljeno 16. travnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.arkivmusic.com/classical/album.jsp?album_id=86805 Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. lipnja 2011. (Wayback Machine)</ref/> with Franco Corelli, Giangiacomo Guelfi, conducted by Vittorio Gui
- ↑ http://www.operaclass.com/catalogo/cantante.asp?idioma=&idCantante=1653&idCat=oc
- ↑ http://www.arkivmusic.com/classical/album.jsp?album_id=92015 Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. lipnja 2011. (Wayback Machine)</ref/> with Franco Corelli conducted by Previtali
