Lucrezia Borgia

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Lucrezia Borgia. Za druga značenja, pogledajte Lucrezia Borgia (razdvojba).
Lucrezia Borgia
Lucrezia Borgia.jpg
Navodni portret vojvodkinje Lucrezije Borgije. Autor Bartolomeo Veneziano (oko 1510.)
vojvodkinja od Ferrare i Modene
Vladavina 25. siječnja 1505. - 24. lipnja 1519.
Prethodnik Eleonora Aragonska
Nasljednik Renata Francuska
Supruzi Giovanni Sforza (1493.-1497.), Alfonso Aragonski (1498.-1500.), Alfonso I od Este (1502.-1519.)
Djeca
Rodrigo Aragonski, Alessandro od Este, Ercole II od Este, Ippolito II od Este, Eleonora od Este, Francesco od Este, Isabella Maria od Este
Dinastija Borgia
Otac Rodrigo Borgia (papa Aleksandar VI)
Majka Vannozza Cattanei
Rođen 18. travnja 1480.
Preminuo 24. lipnja 1519.
Pokop samostan Corpus Domini, Ferrara, Italija
Potpis
Vjera rimokatolička

Lucrezia Borgia (Subiaco, 18. travnja 1480.Ferrara, 24. lipnja 1519.) bila je talijanska plemkinja, vojvodkinja od Ferrare od 1505. do 1519. kao supruga vojvode Alfonsa I od Este.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođena je u Subiacu nedaleko od Rima, kao vanbračno dijete kardinala Rodriga Borgije, koji će kasnije postati papa Aleksandar VI i talijanske pripadnice nižeg plemstva Vannozze Cattanei iz obitelji de Candia. Već od svoje jedanaeste godine Lukrezia je bila predmet politike ugovorenog braka radi stjecanja političke prednosti koju je vodio njezin otac, a kasnije i njezin stariji brat Cesare Borgia. Nedugo nakon što je proglašen papom, otac Aleksandar VI 1493. godine, dogovara brak Lucrezije s Giovannijem Sforzom, vojvodom od Pesara, s kojim je u braku četiri godine.

Njihov je brak poništen 1497. zbog njegove navodne impotencije, a Lucrezia se godinu dana kasnije udaje za Alfonsa Aragonskog, vanbračnog sina Alfonsa II, napuljskog kralja. Njihov je brak trajao dvije godine i 1. studenog 1499. Lucrezia rađa prvo dijete Rodriga Aragonskog. Brakom Lucrezijnog brata Cesarea Borgije s Charlottom od Albreta obitelj Borgia se politički približava francuskoj kraljevskoj kući, zakletom neprijatelju Napuljske kraljevine. Cesare Borgia tada organizira atentat na Lucrezijnog muža koji je ubijen u vlastitoj kući 1500. godine.

Nakon kraćeg perioda žalosti za pokojnim mužem, Lecrezia aktivno sudjeluje u pregovorima za svoj treći brak s Alfonsom I od Este, prvorođenim sinom vojvode od Ferrare i iskusnim vojskovođom stručnjakom za fortifikacije. Alfonso i Lucrezia se vjenčaju 1502. godine. Nakon početne nepovjerljivosti vezane za glasine o navodnoj razvratnosti, Lucrezia stiče naklonost muževe obitelji i postaje voljena i među pučanstvom Ferrare. Lucrezia postaje politički i diplomatski aktivna i muž joj postepeno prepušta administrativno vođenje vojvodstva Ferrare za vrijeme njegovog odsustva prilikom vojnih kampanja. Postaje također i veliki mecena, dajući gostoprimstvo i aktivno pomažući pjesnike kao Ludovica Ariosta, Pietra Bemba, Gian Giorgia Trissina i Ercolea Strozzija. S Alfonsom od Este Lucrezia ima šestero djece: Alessandra od Este (1505.); Ercolea II od Este (1508.-1559.), vojvodu od Ferrare; Ippolita II od Este (1509.-1572.), kardinala; Eleonoru od Este (1515.-1575.); Francesca od Este (1516.–1578.); Isabellu Mariju od Este (1519.-1521.).

Nakon smrti Rodriga Aragonskog 1512. godine, jedinog sina iz prethodnog braka, Lucrezia se okreće religioznosti. Počinje živjeti skromnim životom i prakticirati pokoru nanosivši si fizičku bol. Upisuje se u "treći red sv. Franje" poznat danas kao Franjevački svjetovni red koji okuplja laike koji žive po uzoru sv. Franje i veže se za sljedbenike Svetog Bernardina Sijenskog. U to vrijeme osniva financijsku instituciju Monte di Pietà di Ferrara, koja je imala ulogu posuđivanja manjih svota novca (mikrokreditiranja) siromašnim građanima koji bi namjeravali započeti gospodarsku aktivnost.

Lucrezia Borgia umire 24. lipnja 1519. u 39. godini života od puerperalne sepse, nedugo nakon što je rodila šesto dijete kojeg je imala s Alfonsom od Este, kćerku Isabellu Mariju od Este. Sahranjena je u samostanu Corpus Domini u Ferrari zajedno s trećim mužem.

Obitelj Borgia bila je oličenje beskrupoloznih političkih makinacija renesansnog doba i seksualne degeneracije ondašnjih papa. Ista se reputacija seksualne razvratnosti reflektirala na lik Lucrezije nakon što je optužena za incest s ocem papom Aleksandrom VI i bratom Cesareom. Ove su optužbe izrečene od strane njenog bivšeg prvog muža kao osveta za to što je Lukrezia navela muževu impotenciju kao razlog prekida braka. Glasine o razvratnosti su se ubrzo proširile Italijom i nakon što je Lucrezia viđena na intimnim proslavama koje su često završavale orgijama. Najpoznatija epizoda masovnih orgija u kojima je navodno viđena Lucrezia Borgia, a zabilježena je od papinog voditelja ceremonija, bio je tzv. "Bal kestena" kojeg je organizirao Lucrezijin brat Cesare. Na tu je zatvorenu proslavu pozvano pedesetak prostitutki, a sudjelovali su pripadnici ondašnje rimske aristokracije, uz papu i neke pripadnike visokog klera. Za naglasiti je da se njeno ponašanje pokazalo primjerno i puno dostojanstva nakon braka s trećim mužem Alfonsom od Este i dolaska u Ferraru.

Druga česta optužba koja se imputira obitelji Borgia je praksa likvidacije političkih protivnika trovanjem. Slika trovačice se u kasnijim epohama vezala za ime Lucrezije u obliku legende, nakon što ju je Victor Hugo takvom prikazao u svojoj istoimenoj romantičnoj tragediji 1833. godine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Maria Bellonci, Lucrezia Borgia, Milano, Izdavač Mondadori, 2003. ISBN 88-04-51658-5
  • Michele Bordin i Paolo Trovato, Lucrezia Borgia. Povijest i mit. (Lucrezia Borgia. Storia e mito), Izdavač Olschki, Firenze, 2006. ISBN 88-222-5595-X
  • Indro Montanelli, Povijest Italije (1250-1600) (Storia d'Italia (1250-1600)), 2003.
  • Giovanni Treccani, Talijanska enciklopedija Treccani (Enciclopedia Italiana Treccani), Državni poligrafski institut, Rim, 1951. ISBN 88-14-07361-9