Luigi Di Biagio

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Luigi Di Biagio
Luigi Di Biagio.jpg
Osobne informacije
Puno ime Luigi Di Biagio
Rođen 3. lipnja 1971.
Visina 175 cm
Pozicija Vezni
Mlađi uzrasti
Lazio
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1988. - 1989.
1989. - 1992.
1992. - 1995.
1995. - 1999.
1999. - 2003.
2003. - 2006.
2006.
2007.
Lazio
Monza
Foggia
Roma
Inter Milan
Brescia
La Storta
Ascoli
1 (0)
62 (7)
87 (12)
114 (16)
117 (13)
84 (16)
5 (0)
7 (2)
Reprezentativna karijera
1998. - 2002. Italija 31 (2)
Trenerska karijera
2008. - 2011.
2011. -
La Storte (juniori)
Italija U20
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Luigi Di Biagio (Rim, Italija, 3. lipnja 1971.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i nacionalni reprezentativac. Unatoč tome što se radilo o velikom igraču, Di Biagio tijekom igračke karijere nije uspio osvojiti niti jedan značajniji nogometni trofej.

Karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Di Biagio je nogometnu karijeru započeo u juniorima rimskog Lazija dok je za seniorsku momčad odigrao svega jednu prvenstvenu utakmicu. Nakon nastupanja za Monzu i Foggiju, igrač se 1995. godine vraća u rodni Rim gdje potpisuje za suparničku AS Romu. Nakon četiri sezone igranja za klub, Luigi Di Biagio prelazi u milanski Inter.

S Interom je igrač 1999. godine nastupao u finalima talijanskom kupa i Superkupa dok je s klubom 2003. osvojio drugo mjesto u Serie A (iza Juventusa koji je imao sedam bodova prednosti).

Nakon toga Luigi Di Biagio je igrao za Bresciju, La Stortu i Ascoli dok je 2007. objavio prekid igračke karijere.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Igrač je za talijansku reprezentaciju debitirao 28. siječnja 1998. u susret protiv Slovačke.[1] S reprezentacijom je nastupio na dva svjetska (1998. i 2002.) te jednom europskom (2000.) prvenstvu.

Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Di Biagio je zabio pogodak Kamerunu u utakmici skupine koju su Azzuri dobili s 3:0.[2] Međutim, bio je glavni tragičar utakmice četvrtfinala protiv kasnijeg pobjednika Francuske kada je promašio posljednji i ključni jedanaesterac za Italiju.[3]

Tijekom EURA 2000. Di Biagio je zabio Švedskoj u skupini.[4] Za razliku od prethodnjeg turnira, igrač je u utakmici polufinala protiv Nizozemske koja se odlučivala također na jedanaesterce uspio realizirati pogodak a Italija se plasirala u finale.[5] Ondje su Azzuri u šokantnoj završnici izgubili od Francuske dok je Di Biagio igrao do 66. minute kada ga je zamijenio Massimo Ambrosini.[6]

Na Mundijalu u Južnoj Koreji i Japanu 2002. igrač je nastupio među prvih 11 na utakmici protiv Ekvadora koju je Italija dobila s dva pogotka Christiana Vierija.[7] Di Biagio je tada odigrao cijeli susret.

Svoju posljednju utakmicu u dresu Italije Di Biagio je odigrao 16. listopada 2002. protiv Walesa u kvalifikacijskoj utakmici za EURO 2004.[8]

Pogoci za reprezentaciju[uredi VE | uredi]

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 17. lipnja 1998. Stade de la Mosson, Montpellier, Francuska Flag of Cameroon.svg Kamerun 1 : 0 3 : 0 SP u nogometu - Francuska 98'
2. 19. lipnja 2000. Eindhoven, Nizozemska Flag of Sweden.svg Švedska 1 : 0 2 : 1 EURO 2000

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Od 2008. do 2011. Di Biagio je vodio juniore La Storte dok je nakon toga postao izbornik talijanske U20 reprezentacije.

Osvojeni trofeji[uredi VE | uredi]

Klupski trofeji[uredi VE | uredi]

Klub Trofej Godina
Flag of Italy.svg Italija
Monza Coppa Italia Serie C 1991.

Reprezentativni trofeji[uredi VE | uredi]

Turnir Trofej Godina
EURO 2000. Srebro 2000.

Ordeni[uredi VE | uredi]

  • Cavaliere OMRI BAR.svg
    Cavaliere Ordine al Merito della Repubblica Italiana: 2000.

[9]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]