Luigi Frari

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Luigi Frari (u literaturi spominjan je također kao Lujo Frari, Luiđi Frari, Luigji Frari, te kao Aloysius Frari), Šibenik 1813.-1898., bio je šibenski općinski fizik, šibenski gradonačelnik i političar te predsjednik Šibenskog kazališnog društva i šibenski kulturni djelatnik.

Obiteljski korjenovi[uredi VE | uredi]

Luigi Frari potomak je afirmirane šibenske liječničke obitelji, koja je u 3 genearacije dala najmanje 5 liječnika, od čega 3 šibenska općinska fizika: Giuseppe (Josip) Frari, Sebastiano Frari i Luigi Frari. Rodonačelnik Giuseppe Frari, koji je 1771. doselio u Šibenik iz Trevisa u talijanskoj pokrajini Venetu, autor je prvog hrvatskog rada o bjesnoći, objavljenog u Anconi 1783. Znamenitt je Luigijev stric Angelo Antonio Frari, splitski općinski fizik te venecijanski protomedik.

Život i rad[uredi VE | uredi]

Dr. Luigi Frari zabilježen je kao autor inauguralne disertacije na Sveučilištu u Padovi, pisanoj latinskim jezikom, nazvanoj "De rabie canina", koja datira iz 1840. - riječ je o drugoj po redu objavljenoj hrvatskoj disertaciji na temu bjesnoće, u kojoj se sveobuhvatno opisuje ta bolest, način prijenosa, simptomi, klinički tijek, kao i mjere liječenja, njege te prevencije zaraze.

Kao političar, Luigi Frari pripadao je umjerenoj dalmatinskoj autonomističkoj struji, te je bio i zastupnik u Dalmatinskom saboru (1867.-1870.), a kao gradonačelnik Šibenika zaslužan je za poboljšanje šibenske komunalne infrastrukture. Na mjestu gradonačelnika zamijenio ga je nakon pobjede narodnjaka na izborima 1872. godine Ante Šupuk, koji je nastavio njegov rad u smislu modernizacije grada Šibenika. Luigi Frari zapamćen je i kao borac protiv ukidanja Šibenske biskupije - kao šibenski gradonačelnik obraća se 1872. u časopisu "La Dalmazia Catollica" otvorenim pismom austrijskom caru Franji Josipu Prvom. U pismu ističe da postoje i civilni i religijski razlozi da se ne ukidaju katoličke biskupije u Dalmaciji, poglavito ne u vrijeme dok se u toj regiji osnivaju nove pravoslavne biskupije.

Kao kulturni djelatnik, bio je predsjednik Šibenskog kazališnog društva, koje je 1870. osnovalo i sagradilo Šibensko gradsko kazalište, koje predstavlja drugu po starosti kazališnu zgradu izgrađenu na području Hrvatske. Također je surađivao s šibenskim piscem, pjesnikom i političarem Nikolom Tommaseom u prikupljanju hrvatskih i srpskih narodnih pjesama šibenskog područja.

Nacionalna identifikacija[uredi VE | uredi]

Na žalost, svjedoci smo trenda da se zaslužni građani Dalmacije koji su (parcijalno) pripadali italofonskom dijelu stanovništva nasilno i pod svaku cijenu proglašavaju Talijanima. Pri tom se u drugi plan stavlja sam život i djelo pojedinaca, a glavna je namjena "dokazati" prisutnost i važnost "Talijana" u Dalmaciji. Autori ovakvih tekstova bez srama prevode i kopiraju djela hrvatskih autora te ih koriste radi glorificiranja "talijanstva" u Dalmaciji - primjera radi vidi tekst o Luigiju Frariju i ostalim članovima obitelji Frari na talijanskoj Wikipediji [1] [2] [3].

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Krnić A. Giuseppe and Aloysius Frari’s Works on Rabies and History of Frari Medical Family of Šibenik, Dalmatia. Croat Med J. 2007 June; 48(3): 378–390.[4]