Luka Bonačić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Luka Bonačić
Luka 2011.jpg
Osobne informacije
Puno ime Luka Bonačić
Rođen 2. ožujka 1955.
Pozicija trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1969. - 1974.
1973. - 1974.
1974. - 1975.
1976. - 1978.
1977. - 1978.
1979. - 1980.
1980. - 1981.
1981. - 1982.
1983. - 1984.
1985.
1986.
HNK Hajduk Split
NK Šibenik
Grasshoper
NK Maribor
HNK Hajduk Split
VfL Bochum
Málaga CF
HNK Hajduk Split
NK Šibenik
Footscray JUST
Melbourne Croatia
Trenerska karijera
1988. - 1989.
1991. - 1992.
1992. - 1993.
1993. - 1994.
1994. - 1995.
1995. - 1996.
1996.
1996. - 1997.
1997. - 1998.
1998. - 1999.
1999. - 2000.
2000.
2000. - 2001.
2001. - 2002.
2002. - 2003.
2003. - 2004.
2004. - 2005.
2005. - 2006.
2006.
2006. - 2008.
2008. - 2009.
2009.
2009. - 2010.
2010. - 2011.
2011.
2012. - 2013.

2013.
2013. -

Central United
NK GOŠK Dubrovnik
NK Pazinka
NK Zadar
NK Neretva
NK Varteks
HNK Rijeka
NK Osijek
HNK Hajduk Split
NK Slaven Belupo
NK GOŠK Dubrovnik
NK Varteks
NK Mura
NK Hrvatski Dragovoljac
NK Šibenik
Fulad Ahvaz
Esteglal Ahvaz
KS Dinamo Tirana
HNK Hajduk Split
Sepahan Isfahan
Al-Nasr Sports Club
Fulad Ahvaz
Mes Kerman
Gostareš Fulad Tabriz
Sepahan Isfahan
NK Zagreb
Mes Kerman
Zob-Ahan Isfahan
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Luka Bonačić (Split, 2. ožujka 1955.), hrvatski nogometaš i nogometni trener.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Kao igrač igrao je za Hajduka iz Splita, NK Šibenik, švicarski Grasshoper, slovenski NK Maribor, njemački VfL Bochum, španjolsku Malagu, a karijeru završava u melburnškim Footscray JUST i Melbourne Croatia.

Statistika u Hajduku [1]
Natjecanje Nastupi Zgodici
Prvenstvo 8 0
Kup 2 0
Superkup 0 0
Međunarodne 0 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 10 0
Prijateljske 14 3
Sveukupno 24 3

U službenim nastupima nema zgoditaka, a prvi mu je bio (kao zamjena Peruzoviću) 3. prosinca 1972. u Novom Sadu s Vojvodinom za prvenstvo Jugoslavije. Tri zgoditka postigao je u prijateljskim natjecanjima. Hajduk je ovu utakmicu izgubio sa 0:3, a na vratima je bio Sirković

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Trenirao je dubrovački GOŠK, Slaven Belupo, Neretvu iz Metkovića, Varteks, Hrvatski Dragovoljac, NK Mosor, Zadar, Pazinku, iranski Fulad Ahvaz, te Dinamo iz Tirane u Albaniji. Prije 20 godina jedno je vrijeme naizmjenice trenirao u Novom Zelandu i na Braču.

Sezone 1997./98. bio je u splitskom Hajduku gdje je radio zajedno s proslavljenim trenerom Tomislavom Ivićem. No, zbog njegova poznata temperamenta s Ivićem se posvađao te na kraju napustio Hajduk. Vratio se brzo nakon toga u proljeće 1998. kad je radio samostalno, no tad su zaredali i loši rezultati. Što se tiče neslaganja s Ivićem izjavio je nedavno da bi danas pametnije postupio, dok je Ivić tvrdio da ih svađaju ljudi sa strane, a oni se svađaju ali se nikad ne svade.

Najveće uspjehe imao je prilikom vođenja varaždinskog Varteksa s kojim je bio blizu naslova prvaka, no, on je završio u vitrinama zagrebačkog Dinama, tada Croatije. Tad je zapamćen po tome što je na Maksimiru s klupe, razočaran Croatijinom zaštitom kod sudaca, vikao na dr. Franju Tuđmana.

Pravu slavu je postigao, ne kada je postao prvakom s klubom, nego kada je u prvoj sezoni 1. HNL preuzeo tijekom sezone NK Dubrovnika, koji je bio debelo na začelju, s vrlo malo bodova, i koji je svoje "domaće" utakmice morao igrati po gostujućim terenima. Vrsno postavljavši obrambene formacije, Dubrovnik je na čelu s Bonačićem izborio mnoštvo 0:0 rezultata i uspio je opstati u 1. ligi.

Sredinom veljače 2006. godine vratio se u Hajduk kada je klub imao najlošije rezultate u povijesti. Nije imao neke velike rezultate u klubu, ali mu je uprava kluba ponudila novi dvogodišnji ugovor koji je prihvatio, ali nije nikad potpisao. Par dana prije početka priprema za sezonu 2006./2007. podnio je ostavku nezadovoljan radom uprave. Iz tog radoblja u Splitu, najviše se uz loše rezultate pamti noćni napad palicama na temperamentnog trenera. Nije otkriveno tko je napadač, dok su navijači su takav napad osudili i ogradili se od njega.

Novi mu je klub nakon Hajduka bio iranski Sepahan Isfahan s kojim je krajem rujna 2006. osvojio nacionalni kup, što mu je prvi trofej u karijeri. Kasnije je uveo klub u 1/4 finale Azijske lige prvaka što dotad nije uspjelo niti jednom iranskom klubu, štoviše, dospio je i do samog finala. Nakon što je prošao japanski Kawasaki Frontale, te Al-Wahdom iz Ujedinjenih arapskih emirata, ipak je poražen od japanske Urawe. U međuvremenu optužuje svoj bivši klub da ga vodio mafija pri čemu od Torcide zarađuje ovacije, a od svih ostalih osude, čak i sudske tužbe. U siječnju 2008. godine napušta Sepahan i potpisuje ugovor na 18 mjeseci s Al-Nasr Sports Clubom iz Dubaija, potom redom za tri iranska kluba: Mes Kerman, Gostareš Fulad Tabriz i Sepahan Isfahan.

Nakon 6 godina izbivanja iz hrvatske lige, vraća se u rujnu 2012. u NK Zagreb, gdje ostaje samo polusezonu nakon kojeg ga na klupi zamjenjuje Miroslav Blažević, a Bonačić ponovo odlazi u Iran, prvo ponovo u Mes Kerman, a nakon završetka sezone u Zob-Ahan Isfahan.

Izvori[uredi VE | uredi]