Lukul Licinije Lukul Mlađi
Lukul Licinije Lukul Pontski (Mlađi) (latinski: Lucius Licinius Lucullus) (114. pr. Kr. - 56. pr. Kr., bio je rimski general i bogataš. Bio je poznat i po raskošnim gozbama koje je priređivao.
Bio je optimatski političar kasne Rimske Republike, bliski suradnik Sule Feliksa. [1]
Nakon više od dvadeset godina neprekidne službe u vojsci i u vladi, postao je glavnim osvjaačem istočnih kraljevstava za vrijeme Trećeg mitridatskog rata. Ondje je pokazao izvanredne generalske sposobnosti u različitim situacijama, a najslavnije je bila za vrijeme opsade Cizika 73. pr. Kr. - 72. pr. Kr. te u bitci kod Tigranocerte u armenskoj Arzaneni 69. pr. Kr.. Način na koji je zapovijedao skrenuo je pozornost vojnih stručnjaka, pa se je njegove pohode studiralo kao primjere umješna generalstva.[2] Njegov takmac Pompej ga je pola u šali nazvao "Kserkso u togi."[3]
Kad je Fraat III. Partski došao na prijestolje 70. pr. Kr., Lukul [4] se pripremao napasti Tigrana Velikog, kralja Armenije, koji je dominirao zapadom Azije, borio se u Mezopotamiji i s nekoliko partskih vazalnih država. U borbama je Mitridatov položaj bivao sve gorim i gorim. Situacije se pogoršala kad je Lukul, koji je onda bio kvestor, okupio flotu i očistio otoke Egejskog mora. Na to su se stanovnici egejskih i maloazijskih gradova okrenuli od Mitridata VI. i prešli na rimsku stranu. Pontski je vladar bio prisiljen pregovarati te je sklopljen mir nakon što su se sastali sa Sulom u Dardanu 85. pr. Kr.. Rimljani su tim mirovnim ugovorom dobili odštetu u visini od 3000 talenata te dio Mitridatove flote, dok je sami Mitridat VI. morao napustiti krajeve koje je bio osvojio. Tako su Sula i njegov suradnik Lukul mogli se baviti kako se obračunati s protivnicima u Italiji.
Nakon što je pobijedio Mitridata, sa svojim su se postrojbama 83. pr. Kr. Sula i Lukul iskrcali u Brundisium (današnji Brindisi), prepriječivši put Spartaku.[5]
Iako je u njegovo vrijeme službeno vlast bio Senat, u zbilji su rimskom državom u njegovo vrijeme vladali Lukul Licinije Lukul, Pompej Magnus i Marko Licinije Kras. [6]
Vidi[uredi]
Izvor[uredi]
- ↑ Vladimir Vidrić, pjesme. Rječnik. Hrvatska književnost na CD-ROM-u, str. 41.
- ↑ Dion Kasije Kokejan XXXVI. Kad se zarobljavanjem došlo do dopisivanja Mitridata VI. Eupatora, Lukula su stavljali na mjesto najvećeg generala od Aleksandra (Ciceron Acad.Pr.II)
- ↑ Marko Velej Paterkul 2.33.4: haud infacete Magnus Pompeius Xerxen togatum vocare adsueverat; Plinije Stariji, Naturalis Historia 9.80 (170). Plutarh, Vita Luculli 39.3, oštricu je pripisivao Tuberu Stoiku.
- ↑ Škole.hr Ljerka Čulina: Tko je bio Spartak?, 1. veljače 2010.
- ↑ Povijest Spartak
- ↑ Škole.hr Ljerka Čulina: Tko je bio Spartak?, 1. veljače 2010.
