Messier 19
| M 19 kuglasti skup (VIII)
| |
|---|---|
Kuglasti skup Messier 19 | |
| Otkriće | |
| Nadnevak otkrića | 5. lipnja 1764. |
| Položaj Epoha J2000[1] | |
| Zviježđe | Zmijonosac |
| Udaljenost | 28.000 svj.g. (8.600 pc) |
| Rektascenzija | 17h 2m 36s |
| Deklinacija | -26° 16′ 0″ |
| Izgled na našem nebu[1] | |
| Prividna magnituda | 7,20 |
| Prividne dimenzije (V) | 5,3' x 5,3' |
| Stvarne osobine objekta | |
| Ostalo | |
| Druge oznake[1] |
|
Messier 19 (M19 ili NGC 6273) je kuglasti skup kojeg je otkrio Charles Messier 5. lipnja 1764. godine u zviježđu Zmijonoscu. William Herschel je prvi koji ga je mogao razdvojiti u zvijezde 1784. godine.
Svojstva[uredi | uredi kôd]
Messier 19 je najeliptičniji poznati kuglasti skup. Uzrok ovome je blizina središtu Mliječne staze koji na skup djeluje plimnim silama. Od nas je udaljen 28.000 svjetlosnih godina ali samo 5200 svjetlosnih godina od središta Kumove slame. M10 se od nas udaljava brzinom od 146 km/s.
Messier 19 je poprilično gust i bogat skup. Jezgra skupa pripada među gušće jezgre kuglastih skupova. Njegov prividni promjer na nebu je 17' što iznosi 140 ly u stvarnosti.
Najsjajnije zvijezde skupa su magnitude +14, a prosječan sjaj zvijezda na glavnom nizu je magnitude +15,3. U skupu su pronađene samo 4 promjenjive zvijezde tipa RR Lyrae.
Amaterska promatranja[uredi | uredi kôd]
Prividni sjaj skupa je magnitude +7,2 što znači da ga je moguće vidjeti dalekozorom. Nažalost, njegova velika južna deklinacija ograničavajući je faktor u promatranju iz Hrvatske. Teleskop od 200 mm samo će pokazati naznake sjajnijih zvijezda.
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- (engl.) SEDS: NGC 6273
- (engl.) Hartmut Frommert: Revidirani Novi opći katalog
- (engl.) Izvangalaktička baza podataka NASA-e i IPAC-a
- (engl.) Astronomska baza podataka SIMBAD
- (engl.) VizieR
- (engl.) Auke Slotegraaf: NGC 6273 Deep Sky Observer's Companion
- (engl.) Courtney Seligman: Objekti Novog općeg kataloga: NGC 6250 - 6299
| |||||||||||