Macquarie

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Otok Macquarie

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Otok Macquarie
Flag of Australia.svg Australija


Orthographic projection over Macquarie Island.pngLokacija otoka Macquarie
Godina uvrštenja: 1982. (6. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii, viii
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/629 UNESCO

Otok Macquarie ili Macca je otok veličine 128 km² (promjera 34 x 5 km) smješten u južnom dijelu Tihog oceana, na pola puta između Novog Zelanda i Antarktike.

Pojednostavljena geološka karta otoka Macquarie

Upravno pripada australskoj pokrajini Tasmaniji, još od 1900. godine. God. 1978. proglašen je državnim rezervatom Tasmanije, a 1997. godine upisan je na Unescov popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji zbog svoje iznimne geološke vrijednosti i bioraznolikosti.

Odlike[uredi VE | uredi]

Geološki, on je jedini dio Macquarijskog grebena koji je iznad razine mora, a koji je istitnut kada se Australijska tektonska ploča sudarila s Pacifičkom pločom. Tako je ovo jedino mjesto na svijetu gdje su se stijene zemljine kore (6 km ispod razine mora) uzdigle iznad morske površine[1], i to 250-300 metara iznad mora. Tako većinu njegove površine čine jedinstveni jastuci bazalta i druge rijetke stijene.

Ekološki pripada Podarktičkom otočkom eko-području tundri, zajedno s južnim otocima Novog Zelanda. Otok Macquarie je najveličanstveniji tijekom sezone parenja kada ga doslovno prekrije velika populacija pingvina. Otok je također rasplodno mjesto i za morske slonove, te četiri vrste albatrosa

Povijest[uredi VE | uredi]

Otok Macquarie je slučajno otkrio Frederick Hasselborough u srpnju 1810. godine, tijekom potrage za nova lovna područja tuljana, koji ga je prisvojio za Ujedinjeno Kralevstvo. Otok je dobio ime po tadašnjem upravitelju New South Walesa, Lachlanu Macquarieu. Nijemac Fabian Gottlieb von Bellingshausen je prvi sustavno istražio otok 1820. godine, tijekom svoje misije za ruskog cara Aleksandra I. Od 1810. do 1919. godine sustavnim izlovom, populacija tuljana i pingvina na otoku je gotovo iskorijenjena, advije endemske vrste ptica neletjelica su nestale.

Od 1890. godine otok Macquarie upravno pripada Tasmaniji, a od 1902. do 1920. koncesiju na otok je imao Joseph Hatch koji je koristio otočku populaciju pingvina za proizvodnju ulja. God. 1911. australci su osnovali meteorološku postaju, koja je napuštena 1915., da bi 1948. Austrasko antarktičko povjerenstvo osnovalo Istraživačku postaju koja je i danas aktivna, te njegovih 20 do 40 radnika predstavlja jedino stanovništvo na otoku.

Od 1933. godine otok Macquarie je proglašen za Rezervat prirode za zaštitu ptica, a 1972. godine je postao Državnim rezervatom Tasmanije, da bi 1997. godine postao svjetskom baštinom[2].

Dana 23. prosinca 2004. godine, potres jačine 8.1 Richterove ljestvice (jedan od najjačih od kada postoje mjerenja potresa) je pogodio otok Macquarie, ali nije prouzročio ozbiljniju štetu[3].

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Macquarie
  1. Scott, Keith (1993). The Australian Geographic book of Antarctica. Terrey Hills, New South Wales: Australian Geographic. pp. 14. ISBN 1862760101.
  2. Povijest rezervata Macquarie na stranicama Parkova Tasmanije (engl.) Posjećeno 5. travnja 2011.
  3. Izvješće USGS-a (engl.) Posjećeno 5. travnja 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 54°37′00″S 158°51′00″E / 54.6167°S 158.85°E / -54.6167; 158.85