Madame du Barry

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Madame du Barry

Jeanne Bécu[1], grofica du Barry (19. kolovoza 1743.;– 8. prosinca 1793.) bila je ljubavnica Luja XV., kralja Francuske i jedna od žrtava „vladavine terora“ tijekom Francuske revolucije.

Mladi život[uredi VE | uredi]

Jeanne Bécu se rodila u Vaucouleursu, u francuskoj regiji Lorena, kao vanbračno dijete Anne Bécu, žene navodno „zavodljive ljepote“[2], koja je radila kao krojačica. Jeannenin otac je možda bio Jean Baptiste Gormand de Vaubernier, fratar. Jedan od ljubavnika njene majke, Monsieur Billard-Dumonceaux – i otac njenog pokojnog brata Clauda koji je umro sa samo 10 mjeseci starosti - ih je primio u svoj dom u Parizu te zaposlio Annu kao kuharicu. Dumonceaux je čak financirao Jeannenino obrazovanje u samostanu Saint-Aure[3].

Sa 15 godina, Jeanne je napustila samostan i dobila je posao kao pomoćnica mladog frizera zvanog Lametz, tada „pratioc“ starije udovice, Madame de la Garde, a kasnije pomoćnik modistkinje u dućanu 'À la Toilette', koji je bio u vlasništvu gospodina Labillea, sa čijom je kćeri, budućom slikaricom Adélaïde Labille-Guiard, bila dobra prijateljica. Prema mnogim navodima, Jeanne je bila „iznimno lijepa“ plavokosa djevojka. Njena ljepota privukla je pozornost Jeana-Baptistea du Barryja, svodnika osobama višeg sloja[4] i vlasnika kasina, 1763., kada je Jeanne bila u Madame Quisnoyjinom bordela-kasina. [5]. Predstavila se kao Jeanne Vaubernier. On ju je doveo u svoj dom gdje je postala njegova ljubavnica ali i kurtizana viših slojeva pariškog društva, pod imenom Mademoiselle Lange.[6].

Život kao kurtizana na dvoru[uredi VE | uredi]

Portret Madame du Barry

Kao Mademoiselle Lange, brzo je postala senzacija Pariza, stvarajući velik broj aristokratskih klijenata. Maréchal de Richelieu je bio jedan od njenih čestih mušterija. Zbog toga, Jean du Barry ju je htio upotrijebiti kako bi utjecao na Luja XV., koji ju ju uočio 1768. u Versaillesu (dok je njegov kolega Étienne François, duc de Choiseul, pak, smatrao da je prilično „prosječna“). Jeanne međutim nije mogla biti kraljevska ljubavnica dok god nije imala titulu; to je riješeno njenim brakom sa du Barryjinim bratom, Guillaume du Barry, 1. rujna 1768., gdje je dobila lažni rodni list koji je falsificirao Jean, na kojem je pisalo da je ona tri godine mlađa i iz plemenite obitelji. [7].

Jeanne se tako smjestila u sobi ispod kraljevih odaja, gdje je navodno bila usamljena. Njen sponzor, Madame de Béarn, predstavila ju je na dvoru u Versaillesu 22. travnja 1769. Gdje je zadivila goste. Od tada je nosila skupu i luksuznu odjeću, koja je dodatno trošila sredstva iz državne riznice. Kao službena kraljeva ljubavnica, stekla je i prijatelje i neprijatelje; Béatrix de Grammont joj nikako nije bila sklona, dok je Claire Françoise pak bila njena prijateljica.

Jeanne se brzo navikla na život u luksuzu, ali je ipak imala dobru narav: jednom je zamolila kralja da poštedi život grofu i grofici de Lousene - koji su osuđeni na smrt jer su pri opiranju ubili dvoje ljudi koji su ih trebali izbaciti iz dvorca zbog velikih dugova – a Luj XV. Joj je ispunio želju.[8] Navodno nije imala interes za politiku. Iako je jeanne bila dobre naravi i podupirala umjetnike, postajala je sve nepopularnija zbog toga jer je kralj puno trošio na nju. Njen odnos sa Marijom Antoanetom je bio problematičan – Antoaneta nije htjela razgovarati s Jeanne, navodno zbog njenog „nemoralmog“ statusa a dijelom i zbog glasina da se smijala šali Princa Rohana usmjerenoj na račun Antoanetine majke, Marije Terezije.[9] Iako je to isprva bio samo zgodan incident, ubrzo je prerastao u pravi sukob na Versaillesu, pošto se Jeanne sve snažnije žalila kralju da Antoaneta ne želi razgovarati s njom. Na kraju, na pritisak kralja, Antoaneta je ipak uputila par riječi prema njoj 1772. Nakon što je Luj XV. Preminuo od boginja 1774., Jeanne je ubrzo prognana u Abbaye du Pont-aux-Dames kraj Meauxa, pošto njena prisutnost na novom dvoru više nije bila poželjna.[10]

Kasnije godine[uredi VE | uredi]

Dvije godine kasnije preselila se u Château de Louveciennes. Imala je odnos sa Louisom Herculeom Timolonom de Cosséom, vojvodom od Brissaca.[11] Kasnije se zaljubila u Henryja Seymoura,[12] koji se sa svojom obitelji preselio u dvorac. Nakon nekog vremena, Seymour je postao sit svoje tajne afere s njom, te je Jeanne poslao sliku na kojoj je na dnu pisalo „Ostavi me na miru“. Brissac je pak zadržao Jeanne u svojem srcu.

Revolucija je pak donijela nesreću obojici. Brissaca je uhvatila bijesna rulja dok je otišao posjetiti Pariz, te je linčovan. Navodno je Jeanne vidjela njegov leš jedne noći iz dvorca, kad ju je probudila buka gomile, te je pala u nesvijest.

Sud i smaknuće[uredi VE | uredi]

Madame du Barry biva dovedena pred giljotinu

1792., Madame du Barry je u nekoliko navrata otišla u London kako bi potvrdila autentičnost dragulja, koji joj je ukrao Zamor, rob iz Bengala koji je prodan dvoru i kojeg je obrazovala.[13] Njen dvorac je također bio opljačkan nakon revolucije. Zbog sumnje da je pomagala emigrantima koji su pobjegli tijekom Francuska revolucije, Jeanne je uhićena 1793. kad se vratila u Pariz. Nedugo nakon njenog 50. rođendana, na sudu je proglašena krivom za izdaju te je osuđena na smrt. 8. prosinca iste godine je smaknuta na giljotini na Place de la Concorde. Pokušavala se spasiti otkrivajući tajna mjesta gdje je sakrila dragulje.[14] Na putu prema giljotini, nekoliko je puta doživjela kolaps i vikala: „Ozljediti ćete me! Zašto?“ navodno je toliko bila prestrašena i molila za milost da je šokirala cijelu gomilu, zbog čega je njen krvnik oklijevao izvršiti kaznu. Njene zadnje riječi su bile: „Još samo jedan trenutak, g. Krvniče! Molim vas!“ Pokopana je u groblju Madeleine.[15]

Pošto nema zapisa o njenoj mogućoj djeci, njena imovina je dodijeljena sudu Pariza. Zanimljivo, Jeanne de la Motte-Valois je isprva njoj pokušala podvaliti prodaju neslavne ogrlice dok je još bio živ kralj Luj XV., no nakon njegove smrti draguljari Bohmer i Bassenge su postali očajni za kupcem te preskupe kreacije, tako da je na kraju u podvali Antoaneta optužena za kupnju iste. Taj skandal je ostao zabilježen kao Afera kraljičine ogrlice.

U popularnoj kulturi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. De son vrai nom Jeanne Bécu, elle était née à Vaucouleurs le 19 août 1743... "njeno pravo ime je Jeanne Bécu, rođena je u Vaucouleursu 19. kolovoza 1743...", Michel Antoine, Louis XV, Librairie Arthème Fayard, Paris, 1989, p. 887.
  2. Haslip, Joan, Madame du Barry: The Wages of Beauty, Grove Weidenfeld, New York, 1992.
  3. Haslip, p. 3.
  4. Haslip, p. 13.
  5. Stoeckl, Agnes de, Mistress of Versailles: the Life of Madame du Barry, John Murray, London, 1966, p. 23.
  6. Haslip, p. 16: such reference is made in the sentence that Jeanne was a talented courtesan, whom sometimes '(Jean) du Barry regretted when necessity forced him to merchandise what he would willingly have kept for himself', obviously indicating Jeanne who was well aware her beauty and sexual charms were a very good source to climb the ladder of success. She is referred to many times in many books as a courtesan, who in common language is a high-class prostitute, or a prostitute (though by no means should one think that she was a common soliciting street walker)
  7. Haslip, p. 27.
  8. Loomis, Stanley, Du Barry: A Biography, Lippincott, Philadelphia, 1959, re-ed. 1965, pp. 55-56.
  9. Haslip, p. 78: "Prince de Rohan had made fun of the pious old Empress...No one, it appears, had laughed so heartily as the hostess"
  10. Bernier, pp. 246-249.
  11. Haslip, p. 133.
  12. Haslip, p. 121
  13. Haslip, p. 151.
  14. Stoeckl, p. 174.
  15. Madame Du Barry on www.findagrave.com

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Madame du Barry.